*Babinjak*

Stiki me 'izula iz cipela' svojim jednostavnim, otvorenim…šarmantnim i vrlo uspješnim traženjem pažnje. To se tak dela. I to treba naučit, ljudi moji.

Čak brijem da sam jednom uspjela zaći u tu fazu lakog i jednostavnog definiranja svojih potreba – trebam to, daj mi.Pliz. Važno je ljubazno zamoliti …

A onda sam odustala nakon kaj su drugi odbijali udovoljiti mi. Pfff…ego mi ni dal' da ustrajem na traženju…pa sam prestala moljakat. Zapravo…počela sam ignorirati sve one potrebe, za koje trebam druge ljude. Ono…uzdaj se u se….
Valjda sam tašta u pm…

Uglavnom…nakon godinu-dvije…kao da sam malo revidirala te svoje reducirane stavove..pa sam si nedavno razmišljala kako bi bilo moooožda ok, kad bih si uspjela dogovoriti, al' baš dogovoriti neku štaku. Ne prijelaz..ne most…nego štaku.
Na par mjeseci.
Čisto da iskoračim iz rutine.
Rutine, koja je postala teret. I stres.

I tako sam ja sebi zamislila da bi mi možda bilo dobro imati 'frenda' koji bi ..lažno ili iskreno (zabole me) meni pružao pažnju onakvu kakva mi ponekad treba. Poput podrške u stilu..možeš ti to..ti si super…vjerujem u tebe..nitko nije kao ti..bla (da ne pretjeram…ali i pretjerivanje se podrazumijeva)…Zatim, kad mi zatreba..da bude dobro uho…i da ne oskudjeva pametnim savjetima…da se jednom tjedno podružimo na kavi, koncertu, večeri ili derneku…i jednom tjedno poševimo onak kao da sam ja nešto naaaajbolje kaj mu se dogodilo.

Eto.
Jel' to previše za odglumit?
Ja mislim da nije.
Ziher sam da se može.
Jer..ako mogu ja..može svatko.

I tako…nakon što sam definirala taj eventualni deal (spremna sam i ugovor složit)…zaključih da to nemre biti netko nov. Zašto? Zato jer netko nov…nemre to sve polovit…treba me poznavat…a upoznavanje bi uzelo previše vremena i angažmana. A i nemreš s nepoznatom osobom bit baš baš izričit. Nepristojno je.
I zbilja nemam živaca bit fleksibilna.

Baš dok sam dumala o toj ideji..eto poruke jednog potencijalnog. Doduše bivšeg. Zapravo…bivšeg u masu navrata…ali baš zato idealnog. Već znaš kako sve počinje i kako završava…tak da sklopit deal…ne bi trebalo biti problem.

On je fora…iz razloga što mi je komunikacija s njim vrlo zabavna. Zapravo…ako me išta i privlačilo k njemu..bila je to spika. Inteligentni humor…sposobnost brzog razmišljanja i rečenične forme od kojih imaš filing da si na high-rangeru u negom luniću. Fizički mi također paše.

Mana mu je kaj ne traje dugo. Ispuca sav taj potencijal brzo…umori se..i postane naporan. (Prokleta djevica)…
I velim ja njemu lijepo da se možemo družit dva-tri mjeseca…pod mojim uvjetima. Dakle..definitivno mi mora prvenstveno bit frend…da bi mogao s razumijevanjem ispuniti svoje dužnosti prema meni, a koje (gore navedeno) tražim.

Veli on da ne trebamo bit frendovi da bismo se ševili.
Eto budale.

Takvi mahom misle da seksom pružaju čuda neviđena ženama…i da je to dovoljno. Ne frende…nije. I nikad neće biti. Ja sam bolja…i ziher sam da ti dobiš više u tom slučaju. Ja želim revanš. Moramo biti jednaki. Dakle..ja tebi seks…ti meni seks i pažnju. Tad smo egal.
I ništ'…velim ja njemu nek si uzme vremena za razmišljanje…i procjenu uklapa li se ili ne.

U međuvremenu…zbog godišta moje proizvodnje, karaktera i ostalih mana/vrlina….opere me totalni poslovni stres…i nađem se zbilja u predinfarktnom stanju. Danas.
Ne pretjerujem, majkemi.

Sve simptome sam imala. Bol i tremor mišića donje usne. Osjećaj hladnoće i trnaca u rukama…pritisak u prsima..i malaksalost.
Doma dođoh ko' iscijeđena krpa.

Osobama poput mene…ostatak dana može se manifestirati kao dumanje o tome kaj se sve događa, kako to riješiti…buljiti u mailove, tablice…razmišljanje o krivim ili pravim koracima..bla…..ili zabrijati na hipohondriju i smišljati opaki plan uzimanja godišnjeg odmora, bolovanja ili kakvog drugog (opravdanog) bijega.
Familija, kućni ljubimci i filmovi (ili tamanjenje hrane) obično padaju u drugi plan.

Dakle…distrakcija od svega toga je…prijateljsko lice, koje je spremno nacrtat se kao podrška, nabrojat više od 6 tvojih iznimnih kvaliteta…zanemarit sav svoj (ne)problematičan život i posvetit se tebi..ono..ful..na sat-dva.
Pa jbmu…nije to tak strašno. Poslije dobiješ seks. Ako sve dobro prođe. Vrlo jednostavno.

I tako ja fino krenem sa svojim 'rasterećivanjem' …a moj potencijalni veli: Ajme…danas te baš pere, grozna si kad si takva! Aj' kad dođeš k sebi, idemo na kavu.

O majmune kratkovidni, upravo si ispal iz ždrijeba.
Morala sam ga otpilit.

I pazi sad ironije…. Nazovem stvarnog frenda…i velim: Ak me rokne kakav infarkt…molim te udomi moje mace.
A moj stvarni frend (zabavni blizanac) odmah nudi pomoć..hoće doći…hoće da odemo na cugu…pita kaj se dogodilo. Pažljivo posluša sva moja nabrajanja..a potom me nahvali tak uvjerljivo, da se čovjek pita kako do sad već svijet nije prepoznao da sam rudnik zlata?
Nakon cca 15 minuta čavrljanja…krenule su i doskočice..i smijeh..i boja u lice…toplina u ekstremitetima…radost…

Al'…život je mučki provokator. I tog krasnog čovjeka…zamota u neprivlačnu vanjštinu. I ne možeš…jednostavno ne ide…
I bude ti žal išta uzeti od njega…tražiti bilo što, jer…on nije 'štaka' s kakvom sklapaš deal o međusobnoj razmjeni tjelesnih tekućina.
Dapače, osjećaš se posrano jer imaš osjećaj da fakat niste egal…jer ti dobivaš više.

Naravoučenje – uzdaj se u se….i čekaj infarkt.

U prvom sam dijelu teksta pomislila da si ipak malo više umišljena od mene, a to je onda fakt puno :-)), ali onda skužim da si shvatila da uz tog frenda ti dobivaš više. I sram te što te odbija nešto što je samo pakiranje u koje se smjestila divna duša.

Hebga... tako je to. Kod prijatelja nam fizički izgled nije bitan. Kod parnera ipak jeste, jer ako nam nije seksi, nema seksa... Logično.

Uzgred, iz tvojih tekstova mogu dosta naučiti o sebi :-)

Naravno, ima žena koje će se seksati s muškarcem koji im se fizički ne sviđa ali onda su tu u igri neke druge vrijednosti. Cipele. Haljina. Ljetovanje. Udoban dom. Mir u kući... itd.
Ali to nije tema broja :-)

nah.. neće ni mene dugo držat:))

to je bio trenutak lucidnosti.

ranga...sve su to ideje (ili uloge) koje ponekad odigramo. Možda je važnije od svega...znati tko smo iza svih tih uloga...i hrabro odbijati one, koje nisu u skladu s našom biti.

Tek kad ovako 'ispišem' neke svoje role...bolje ih sagledam 'izvana'. Ove zbilja ne bih više birala. Ipak 'grubijanke' nisu moj đir...

I da, osjećam se ponosno..ako iz mojih tekstova možeš učiti. Hvala na tome.

I ja učim iz njih. Iz ovog naučih ponešto o nezrelosti. Svojoj. I dobivam smjernice na čemu poraditi :)

stiki...znaš lijek protiv nesanice? - Odlučiti namjerno ostati budan. Mozak se zbuni...pa želi zaspati. I to zbilja pali. Možda se može primjeniti i kod emocija nakon..jel' . Umjesto zamjene, potiskivanja i sl.....baš drviti o tome, dramatizirati (u sebi ofc) ..izrežirati teatar...pa mozgu možda pozli..i skulira se :))

u pravu si. zbilja je puno bolje nego se pravit "nije mi ništa".

puno brže prolazi. :)

odradit treba. inače izroni tko zna što tko zna gdje.
ili ne završiš priču.

taman kad sebe uloviš da si ispredramatizirao i da si ideš na živce, znači da si pri kraju i moš dalje:)

s tim da je najbolje grist neko drvo doma neko vrijeme, u tišini. i iskopčat komunikacijske kanale:))

a ak si dovoljno samokritičan da na kraju sam sebi počneš djelovat patetično, to je odličan šut za naprijed.
sram je isto odlična odskočna daska. ako nisi na vrijeme iskopčao komunikacijske kanale. :D

Samo da znaš...stvari postanu jako zanimljive kad se okuražiš biti nepristojna. ;)