-

Fantažija, vengo,

mislim glasno, evo baš sad sve mi jasno, krila stresem, pa kroz prozor, se unesem, (aštadrugo, božeblagi), pogled svrnem, oštroblagi, dobardan je, more plimi, nema bure da me primi, slika vedra, širom njedra, puna jedra, okret, pas,

ima mene, jebeš nas.

Sinoć noćas,

negdje kasno, svilu predem, prekokrasno, čim se igram, kotač vrti, gro života, dišpet smrti, puste sobe – pustim dvore, opet volim kad me stvore (pa nam lovim kolodvore), brze noge, tanke niti, čas smo oblak, čas smo vriti, note sitne, stanke bitne, nožni prsti, gola noga,

ima mene i kud koga.

Sunce juri, dan ko vjetar, opet vrijeme je trumpetar, čuvaš glavu, gubiš korak, čovjek je sam sebi ćorak, sve polako, jedva kapaš, kad je brže se rasklapaš, jedi, radi, voli, gas, mirna voda nije spas, sve svejedno, kotač ide, u krug, dalje, gdje ne vide, tebi korak, meni dva,

šta me briga, tu sam ja.





asti vraga, ova ide: Link

odlična slika

Odličan tekst :)

odličan link:))

A jadna ova djeca na fotki, kaj sve moraju trpit' :))

Kladim se da imaju traume iz djetinjstva... slično kao i ja kada mi je pura odnesla kruh :))

kad vidim kako djeca plaču zbilja bih skuhala ovog zeca

Prvo bi ga dobro zatukla s nečim, priznaj Tajana :))

hahaha... e, mene je dok sam bila fakat mala, čivava ugrizla za guzicu:)

nikad više nisam vjerovala čivavama.

čiv avavau gric :)

perce, nadmašo si svoju mudrost danas:)

a i ja ću:

posljedično, nikad više neću moć vjerovat nikom tko me ugrizao za guzicu.

:))

(vani je proljeće, bješte odavde:)

e na to sam prvo pomislio..
koliki su sad u toj skupini :)

Njoki s zecom...?

Plaču...
A vole..zeku..
Jesti..

etegi, da nije bilo mene, ne bi ni stiksa dobila impuls da objavi svoje remekdjelo...:D Moj život konačno ima smisla...:DDD

ha ha ha, jadni klinci...I ja bi se zasral od straha da vidim ovakvog zeca, i tak velikog......:DDDD