Ručkić krčkić

Je. Trebamo životne promjene. Onda uvidimo da smo voljeni. Možda neki uvide i da nisu, kajaznam. Ja jesam. Voljena.

U mojoj zgradi, parkiću 1, parkiću 2, nekoliko stalnih trgovina i poprilično širokom užem kvartu već je u tijeku prigušena oporoštajka. Što pak znači da bum morala napraviti i čestitu, uz galamu, alkohol, možda i policiju, kajaznam... Nisam sad in the mood, a ako budem - budem.

Vole nas ljudi iz raznoraznih razloga: moj susjed zato jer sam "dobra susjeda", tj. nikad ne prigovaram i sve smo se uvijek uspjeli dogovoriti; drugi susjed zato jer ne smetam i niš ne tražim; treći jer ne smetam; četvrta susjeda jer se sa mnom ponekad podruži i uvijek imam ono što njoj fali (osim love); peta jer se znamo više od pol stoljeća... Čak sam i onim susjedima koji me ne vole zato jer im nisam dopustila da probiju dimnjak ispod mojeg prozora pomalo draga sada kad odlazim, vjerojatno zato jer je puno ugodnije ne voljeti nekoga koga poznaješ, osobito kad ne znaš što bi ti sve još moglo pasti na pamet a što bi ovi novi mogli čak i grublje zabraniti.

Tak je i s ovima u široj okolici. Prije bih zafrknula nosom na tak "male", tak "neugledne" ljubafi, željna punokrvne, otvorene, korijenske, autentične, beskompromisne, i kajtigajaznam kakve sve ne... Je. I takve volim. Kad se ne selim. Jer i one te izvuku iz cipela, i zbog njih svijet više boli, ali ga jače osjećaš, i jače živiš, i više si tu. Ali ove malecke griju. Stalno. I kad ne mislimo na njih.

ahoj:) I ja volim te malecke "ljubavi" bez kojih se može, upravo stoga što griju,a ne traže puno,a pogotovo "iskakanje iz cipela".ha ha ha..Ne smijem ovdje više pisati zakaj ja volim tebe,jer su se neki retardi uskomešali, valjda su mi zavidni na ovoj mojoj ljubavi...
Svako ti dobro:D

a moram ipak: Guuuu guuuuuu :D