-

Jednom davno, dok je svijet još bio mali, a bome i ja, dokoturao se do mene. Obiteljsko naslijeđe.

Posudili su mi ga. Kao, privremeno, dok se ne usmjerim. Moš mislit. Eto ga kod mene ko knjige iz gradske knjižnice – svaki put kad ga pogledam sjetim se da nije moj, al izgleda da će tu ostat vječno. Vratila bih ga, da imam kom, jer je davni vlasnik promijenio svijetom, a meni ovaj ostao kao podsjetnik da se moram snalazit u ovom.

No prvo, ako želite znati nešto o kompasu, morate znati nešto i o meni.

Imam problem s orijentacijom. Zbilja. Nulti spacijalni faktor. Prostorno sam autistična. Ne postoji mjesto gdje sam bila, a da se nisam uspjela u njemu izgubiti. Čak i kad treba ići samo ravno. Kad skrećem, skrenem krivo. Kad kružim, zanosim. Gubim se di god stignem. U zgradama, ulicama, kvartovima i gradovima. Nekad malo i u ozbiljnijim stvarima, pa prostor prijeđe i na vrijeme. Vrijeme, kakvo već je, zavuče se posvuda, pa zbrčka i sve što stigne (jer te vrijeme uvijek stigne:).

Dakle, u stanju sam pogubit se od glave do pete.

No, mene je to odavno prestalo živcirat. Navikla sam. Ako je baš neki nepoznat teritorij, hrabro, ko kornjača, zgurim glavu u ramena i nastavim dalje, pa negdje moram doć. I ne vidim u tome frku, jer sam silom prilika zbog tog svog hendikepa morala povjerovati da je Zemlja okrugla. Da je ravna, davno bih se već negdje izvrnula.

Zato sam morala povjerovati i da stvari općenito nisu pravocrtne. What goes around, comes around. Sve se vraća i sve se plaća. Tko bi gori, eto ga doli. Kiša – sunce (pa opet). I slično.

Naučila sam i – štaimaveze- gledat cvijeće pokraj puta, kad već nisam tamo gdje bih trebala biti, al i cvijeće je super. Ili se bar praviš da ti je super da ne skuže da si zakasnio i na boga i na vraga jer si opet na krivom mjestu u krivo vrijeme. Keep calm and smell the bloody flowers.

I hoću – neću, moram mislit o cilju dok sam na putu, jer lako je o cilju ne mislit kad znaš gdje je... No, kako je, tako je.

E sad. Pitanje je. Što u toj priči radi kompas.

Jeste li primjetili da se dokoturao?
Danas sam ga nakon dugo vremena konačno dobro pogledala.

Okrugao je. Dakle, taj smiješni mali kompas koji je trebao bit moj orijentir, moj svjetionik u moru krivih smjerova, kad ga staviš na ravno, znate šta napravi? Izvrne se lijevo. Pa se izvrne desno. Pa mu vidiš stražnju stranu koja izgleda ko špekula. Oronula. Ima jebeni problem s ravnotežom. Ko babuška u kuglani. Uopće nema kazaljke sjever – jug. Ima pločicu gdje piše smjer i još neku reklamu na sebi, koja se zavrti kad se kompas zakotura i to obično u suprotnom smjeru, i slova se počnu vrtit u krug i ne vidi se baš ništa, samo sve ide zeleno – bijelo – zeleno – sjever – zapad – bijelo i još ti onda padne na pod. Čak sam jedno vrijeme mislila da je to možda zvrk, al, kleli su se da je kompas kad su mi ga dali. Možda mi ga uopće i nisu dali, nego uvalili?

No, kako bilo, taj kompas ne radi ništa. Što bi kompasi trebali radit.

I gledam ja tako u njega danas i mislim si:

Majketi, kompas, pa ti cijelo vrijeme nisi znao niš više od mene. A zamisli da sam te išla slušat.

I tak, spremila sam ga u ladicu neka se tamo kotura i otišla bauljat dalje.

Baš ništa nije drugačije nego prije gledanja u kompas. Osim što smo se skužili. Moj brat ludi kompas i ja. Sad znam da je fakat moj. Kad ga idući put pitam kud treba ić, znam da sigurno neće bit ispravno. Neću se ni nadat. Ma, neće mi ništa ni reći.

A da smo kojim slučajem putovali zajedno... Tjah. Moglo je bit.
Neispravno i zabavno.:)

Bok, kaj ima? :)) (a sada idem pročitati kaj si napisala) ;)

nikaj. navratila, jer posao zove, a ja se pravim da me nema:)

(al moram dalje. možd navratim. kasnije...)

Ovak ću ti reći draga Styxice :) ... točno znam kako ti je, jer sjećam se starih dobrih vremena kada je i meni znalo tak bit :))

ne razmem... ako imaš kompas..to ti ništa ne znači ...trebaš i kartu... i vremena.... i ko zna šta...

karta? totalna apstrakcija.

okrenem je naopako:))

nepopravljivo:)

i ne moš mi ni objasnit. možd sam pala na taj dio glave kad sam se rodila ili nešt:)

zajebavaš

ak je okreneš naopak...nemoš čitat slova...

kak mogu čitat slova ako gledam kud vode ulice?

meni je to previše apstraktnih podataka koje sve pokušavam procesuirat odjednom, pojma ti ja nemam šta moram čitat.

čitala sam na internetu (po portalima:) da postoji neki medicinski naziv za to kad uopće dobro ne procesuiraš prostor, al zapravo sam laički samo prostorno tupava:D

pa lepo ideš niz ulicu...i čitaš slova.... na karti ..ili na ulici....

još samo da se i drugi pomire s tim i prestanu pizdit kad bauljam:)

đuro, tak mi i oni objašnjavaju, i ja opet završim tko zna gdje. forgetit.

e, moram sad za pravo off.

budite dobri. i pazite kud idete. umjesto mene:)

noć

mislim da ti taj uz smjer pokazuje i visinu kod kretanja ideš li prema gore ili dolje

pa ko zna...možda je to neki blagoslov...ionak mi svi zaršimo tamo gdje nismo očekivali...ali smo možda malo zaslužili...

ono oko od terminatora styx :)

možda ga traži :)

Ja imam GPS u autu, pa snalazi se.

Ali nemam kompas i ljuta sam ko ljuta godina, auto ima sve bells and whistles, a nema jebeni kompas.
Ako hoces kompas moras promijeniti cijeli retrovizor u kojem je daljinski za garazu, a nemam garaze, pali se i gasi sam, samo sto ne pjeva sam od sebe, ali nema kompas...bas sam sam ljuta.

Ja se izgubim u Oktogonu, kad izadjem van na Ilici, ne znam gdje je Trg, a gdje Frankopanska.
Pa da se natjecemo, tko se vise gubi :)

stiksa, ne brini, ti si samo tipično žensko kaj se tiče ovih sposobnosti (tzv "spacijalni faktor") :DD

Možda ti manjka spacijalnih sposobnosti, ali si to nadoknadila duhovitošću, ha ha ha, super je ovaj tekst...:DD

"Postoje dvije različite spacijalne sposobnosti: vizualizacija i orijentacija. Vizualizacija je sposobnost mentalne manipulacije slikovno zadanog podražaja. Orijentacija je shvaćanje rasporeda elemenata unutar vizualnog sklopa i sposobnost zadržavanja orijentacije pri promijeni spacijalne konfiguracije. Oba procesa zahtjevaju paralelno procesiranje i bolje idu muškarcima. Za socijalizacijske aspekte razlika u kognitivnim sposobnostima značajna je i interakcija između maturacije i socijalizacijskih postupaka - djevojčice kao grupa ranije se verbalno razvijaju, a dječaci su genetski veći, jači i aktivniji. Žene se formiraju oslanjajući se na verbalno, odnosno socijalno posredovan pristup problemima, a manje vježbaju i razvijaju spacijalne vještine."

Isto vrijedi i za tebe Đusi: tipično žensko, ha ha ha:D Ne vidim u čemu je problem...:D

Najznačajnije razlike u testovima inteligencije:

u korist žena: verbalno razumijevanje, verbalna fluentnost, socijalna inteligencija i neki aspekti pamćenja,
u korist muškaraca: spacijalna sposobnost, numeričko rezoniranje i mehaničke informacije.

sve su to izmišljotine.
pouzdano je jedino bacati mrvice kruha... putem
ako ništa, barem će ti ptičice uvijek cvrkutati :D

ajme, twirl...:)))
hug, što si živ, stari ludi šišmišu šišmišasti:))

di je kombi?:)

ete, ma znam to. al po tome, sad će mi neko još reć da sam i žensko:)

a juicy i ja ćemo skupa na orijentacijsko trčanje.

za žene:)

sad kontam da sam zapravo superženstvena i dok hodam ulicom:)
ko bi reko.
:)

arbeit.
c ya

(upao mi neki lik na pvt sa: "pozdrav generaciji..."

šta smo dotle došli?:D )

gasim!

a sad slijedi najveća iskričarska istina nad istinama mudrost nad mudrostima

slušaj svoje srce

dođeš mi pivkana :)

naravno i kad kreneš u dućan samo slušaj svoje srce :) jer srce ne laže :)

ak može uz pivkana i porcija ćevapa i malo južnog voća dobro ak ne samo slušaj svoje srce :)

sve može, samo ne znam što će ti južno voće na ćevape:)

jel luk južno voće? :/

a štajaznam. možd ti jedeš ćevape s ananasom.
ok, meni svjedno:)

dok god ne smrdiš po ananasu kad pričaš...

nego, srce kao kompas...

hm.

ma, to je samo stara iskričarska fora za izjest ćevape:)
kad si sit, ono što si mislio da ti kucka u grudima, skontaš da je bila samo jeka u gornjem probavnom traktu.

koja se nakon jela preselila u donji, a kad i to prođe, skontaš da si samo puno srao. (ekskjuz maj frenč:)

recimo da je u ljubavnoj anatomiji i srce slijepo crijevo probavnog trakta.
ne služi ničem, ali zajebava.

u orijentacijskom smislu je slijepa ulica.

dobra za živjet mirno tamo i gledat kako ti se igraju djeca.
al, kad ti netko krene tenkom probijat izlaz... nei.
radije se orijentirat na želudac:)

konkretan je, radi nešto, ima ulaz, izlaz, može bit prazan duže vrijeme, možeš ga i natrpat, kaže ti kad mu je lijepo i kad mu je grozno, svašt podnese, sve razgradi, i uopće nije lomljiv:)

dakle, romane, za pravi smjer, osluškuj svoj želudac.

a sad mi dođeš ćevape s LUKOM i pivkana:)

zapravo, uopće ne znam zašto se povezuju srce i ljubav.

srce je mutavi šljaker. pumpa ko manijak, iz dana u dan, bezglavo i nesuptilno. kolodvor za krvne stanice. tamo se ništa ne zaustavlja.

nema ni sintezu ni analizu. samo radi i radi i radi.
idiot od organa:)

bilo bi zanimljivije kad bismo voljeli na nešt drugo.

na jetru, npr. ona se regenerira u potpunosti. zato je lako s onim šta nam samo ide na jetru.
sintetizira proteine, čisti organizam.

ljubav kroz jetru bi bila milina:)

ili bubrezi.

ono... volim te cijelim bubregom. malo naotičeš kad ti nešt nije dobro, ali onda srkneš koji dijuretik i ko nov.
i to još imaš dva bubrega. ak jedan nešt i ubije, moš volit na drugi.

ljubav na drugi bubreg:)

velike na bubreg, a male ljubavi bi trebale ić na mokraćovod.
ispišaš kad ti je dost.

možd bi svaka ljubav trebala na drugi organ. da ne prepoterećuješ stalno jedan te isti.

plus, onda bi se moglo birat: bubreg za bubreg, štitnjača za štitnjaču i tak.

a svi navalili na to jadno srce.

bedasti, autistični mišić.

čak je i kita majstor inovacija za njega:)

(sad će netko opet počet sa skrotumima. kidam:)

Srce je izgubilo primat u ljubavnoj kombinaciji kao dokaz voljenja u trenutku kad transplantacije srca više nisu bile SF
Do tada je bilo to kaj je bilo...no...da ne objašnjavam
:P

Koji organ umjesto njega?

:

hah... odabereš neki di si jak:)

Hbga...bez gušterače nemremo
:D

nećeš volit nekog na crvuljak ak su ti ga izvadili.

Jezik?! :))))

osim ako muljaš:)

jezik!!

to je to. :D

ionak kaže ete da se tu snalazimo.

oni nek vole na abakus. ili nešt.

zapravo meni stvarno uglavnom jezik proradi kad mi je netko onak:)

A kaj se tiče orijentacije, meni su horor javne garaže, ali ima netko još groznici od mene - frendica koja je pola sata tražila auto u Sheratonu, a ostavila ga je u Branimira centru :D

:D

ja se neki dan nisam snašla u kvartu u koji sam često išla zimus, zato što sad drveće ima lišće i niš pod milim bogom ne prepoznajem:))

a ak vam kažem da sam vozački polagala 7 puta... :D

Ja tada omutavim..ono kad mi je netko onak..
A ako mi je fakat onak, onak...imam/imala sam problema s trčanjem na wc, tak da kaj se tiče mene, srce je out, inače je probavni trakt :))

I si položila? :)

Ebes tipkanje na mob...nesuvislo zvučim:P

nope. probavljam ok. ostalo onak. ovismo o intenzitetu. srce malo odrvenilo:)

al jezičina... sve se skoncentrira tamo. što je bed. sve se primjeti. tajanstvenost - nula bodova:))

ma položila sam. ili su me pustili. al nikad nisam bila normalan vozač:)

odem parkirat i vratim auto doma jer se ni na jedno mjesto ne uspijem sparkat. i tak... :))

Pa barem druga strana zna anatomske mjere tvog jezika i njenu, za početak verbalnu funkciju ;)

da mogu kroz život tako da sve upravljam samo kroz verbalni centar, di bi mi kraj bio:)

Kužim, upitna stvarna veličina onih famoznih 20 cm :))))

mei, jesi kad vidjela jezičnu godzilu?

a meni se uvijek čini da je 10 i da neće bit dost, pa odem parkat doma :D

zapravo, baš me briga više, ja sam na biciklu :D

Nisam. Kaj sam nekaj propustila?
I meni se moj čini puno puta predug, pa daj da se utješim :))

Dobro je da ne zalutas na tuđi parking ili u dvorište
Pa viš da ipak nisi baš tak izgubljena u prostoru ;)

kad naučim trasu, al baš naučim, onda ide:)

e, a jezičina... ma draga je, zapravo. strašna i draga istovremeno :D

slatka godzilica.

šta ću. moja je:))

Idem off...drago mi je da te čitam, pa i na refule


Čitamo se :)

(gibam i ja. arbeit, 2. dio. pauza gotova. ciao:)

sunce vam iskričarsko ovo slušaj svoje srce je iz sapunice kad je hoze hernandez rekao u grupi a onda ga ona potegnula flašom tekile a meni voda iz očiju curi ode kila tekile :) a on ode preko balkona :)
u sljedećoj epizodi glava mu zamotana ko egipatskoj mumiji a on kroz mali otvor opet izgovara slušaj svoje srce a meni opet voda na oči
dakle ak oćeš pravu stvar samo slušaj svoje srce :)

i dobiš ćevape s ananasom...

(mali otvor :D :D :D)

Odlićna prićica i puno dobrih komentara i podosta jako mudrih

Ovom kompasu fali kućište, to mi izgleda kao brodski kompas koji pliva u ulju i kako se brod naginje on pliva s ovom svijetlom stranom prema gore. Dobar je on :)

hm... sad mi dalo mislit.
zašto mi to prije nitko nije rekao?:)

Stvarno simbolično :-)).
Sad to uzmi u mozak i krenite ti kompas kud vas put navede :-)).
Tako ste jedno drugom namijenjeni :-)).