Nekomu...negdje...

Imala sam carobnu, malu kutiju....Zapravo, kada bolje razmislim, sudeci po njenom sadrzaju, uopce nije bila mala, znacaj joj se nije mogao mjeriti.
U njoj su bile sve stvari koje sam zeljela njemu pokloniti. Stvari koje sam ljubomorno cuvala i pazljivo birala, skupljala... Sitnice pune ljubavi.... Pazljivo cuvane.... Od CD-a sa NASIM pjesmama i knjige carobnog sadrzaja do upaljaca sa detaljem koji bi ga podsjecao na mene... Na nas... Bezbroj sitnica koje imaju bezgranicnu vrijednost...
Vremenom... sadrzaj je nestajao... CD se slomio ili bio slomljen; knjiga je izgorjela ili bila spaljena; slika je nestala ili je pocijepana; mindjusa se pokvarila ili je zagubljena; parfem se prolio ili bio proliven;cigareta, ne, bila je to cigara, kubanska, (to me je on naucio, razliku izmedju cigare i cigarete) je izgorjela...
Kutija je nestala...
I ljubav se sakrila...Ogromna i beskrajna kao more i njegova pucina plava...
Ljubav je nestala ....
U noci kad je bila mjesecina...