Kazes mi da te ne
No,
ja te ipak
drzim
grubim
rukama
za tvoje krajeve
i
prelomim
kao hljeb
i
opcinjen mirisom
tvoje
meke
unutrasnjosti
Gledam kako se
razlivas
i
jezikom
hvatam
mjesto
gdje ces
kapnuti
komarca u jantaru
oblijepis me
cijelog
svojom ljepljivom
smolom
a ja
se smijem
da
od
svoje
rane
ne umres
sama.
(kad si pregladnio, lako zaboravis na glad. katkad, jutros me stoga razveseli podsjecanje da sam jos sasvim malo ziv...)
13.05.2005. u 11:51 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
slomićeš me, razbiću se u hiljadu malih kristala, sastavićeš me ponovo- novu, bolju??? li samo srećniju??
Autor: LukreziaBorgia | 13.05.2005. u 18:48 | opcije