Nekomu...negdje...

 
Budiš me kao Trnoružicu.
Poljupcem....
I uvijek se probudim na prvi poljubac.
I nasmiješim...
Poslije dok pijemo kavu novi trenutak očaranosti počne...Ali buđenje je prvi lijepi trenutak svakog dana...
Siromašni su oni koji ne znaju ništa o zajedničkom buđenju.
O danu koji počinje lijepo.
O sreći i miru u duši.
Ne znaju da postoji Osjećaj da si jak i snažan, a koji ti podari njen /njegov osmijeh dok je ušuškan/na pored tebe.
Ništa oni još ne znaju...
 
 
 
 

Ja nemam nikakvu poruku jer poruke pripadaju anđelima – budući da anđeo na grčkom znači onaj koji (do)nosi poruku – ja naravno, nisam anđeo.

kako noć može rasplamsati čežnju
kada ne znaš što bi radio
i vrtiš istu pjesmu stoti put
i vrtiš se oko sebe pred ogledalom
i ne želiš ga više razbiti
opijen ljepotom svoje prolaznosti
jer rekoše drevni – i snažan i ponosan ratnik
mora nestati jednom
neizbježno je
svaku našu slavu na kraju će prekriti trava
i šapat lišća i vjetar što prekraja polja
ne poznajući granica

kako noć može izmamiti suze
vino je u srcu zasadilo trajan korijen
miris loze i masline i mediterana
miris palmi ambre i pustinja
osjet svile pod prstima, nježnog kaftana
tako je gordo biti zaljubljen u život
u pučinu što cvate gorućom mišlju
i prelijeva se zlatom a onda srebrom
kao da bogovi slave pir
smijući se daleko na kraju svijeta
daleko od razbijenih prozora
daleko od sakrivenih pogleda

kako vječnost može dotaknuti dušu
ogoliti je i rascijepiti
u nju udahnuti miris trešnje
i krvi i tijela i puti i opet vino
na usnama na grudima
divlja mladost divlji vihor
i ta noć koja traje bez prestanka
i ljubav što nas je natkrilila
a ne uništila
čežnja u tišini iscrtava krugove
koji se šire kao kad baciš kamen
u jezero tisuću milja daleko od nas

Svi mi možemo biti mali anđeli...ubijeđena sam!
JEDNOM KADA SHVATIMO DA SMO ISTI...

Pretražio sam sve zakutke
i noći i vatre i vode i vina i bluda…
Pretražio sam sve osjećaje
i mržnju i strast i ljubav i prazninu…
Pretražio sam ulice uzduž i poprijeko
nigdje nisam našao svoj mir…

U jednim očima našao sam odgovor
U jednoj šaci našao sam snagu
U jednom srcu našao sam žar

Nema većih od bogova u svemu
što nas okružuje
ali želim da nas se sjećaju velikima

Poput kraljeva-ratnika hodali smo ponosno
i vodili ratove bez krika ili suze
Poput ubojica u tmini
nestajali smo tiho kao brodovi u magli
Poput starih bardova
pjevali smo pjesme o nama koji trajemo

U jednom suglasju našao sam svoje ime
U jednom osmijehu našao sam blagost
U jednom snu našao sam ljubav

Nema većih od bogova u svemu
što nas okružuje
ali želim da nas se sjećaju velikima.