Ručkić krčkić

Mislila sam da će mi biti teže; mislila sam da će mi biti lakše. Prevarila sam se.

Ovak: mislila sam da će mi biti teže odvojiti se od staroga stana. U stvari, mislila sam da će ga biti teže prodati nego što je bilo: onog trena kad sam odustala od agencija, saznala pošto su ljudi kupovali u mojem kvartu, odredila pravu cijenu, malo je nabrijala za Njuškalo - navala! Uistinu: po 2 potencijalna kupca tjedno. Prodala za 9 tjedana, a platila oglas za cijelu godinu. I onda odsanjala nekoliko noćnih mora o tome kak sam se izgubila u nekom nepoznatom kraju, kak sam izgubila psa, mačku, ptičicu, sve... I prošlo! OK, još uvijek sam na staroj adresi, ali mentalno i nisam: dosta mi je. Naživjela sam se ovdje. Bilo je lijepo. I nije bilo lijepo. A bilo je dosta.

Mislila sam da će mi laknuti: kraj kreditnog ropstva, cijela plaća moja, manji troškovi života, neusporedivo veća udobnost, svi uređaji novi, nov krevet, nova sofa, konačno suđerica, konačno klima, konačno savladivo čišćenje, konačno opet lova za čistesu!!! Pa valjda će stići i to olakšanje, ali još nije.

Prije svega, nađem ja stan koji mi se zaista svidi, cijena mu je poprilično ispod moje gornje granice, OK, treba adaptacija, ali čak i uz to unutar zadanih gabarita. Raspoloživ i srediv unutar mojeg roka iseljenja, što puno znači, jer se selim jednom, izravno na novu adresu, nema podstanarstva. I onda se vlasnik tog novog stana slupa autom, bude u komi 2 tjedna, nepokretan poslije toga, supruga, naravno, izluđena, podstanarka iz ciljnog stana se joguni, ne bi ona van tak brzo, gunđa na dolaske zbog izmjera, 1001 komplikacija... Ukratko, ja taj stan još uvijek nisam kupila. Iako novi krevet, novu sofu, novu klimu i novu perilicu rublja jesam.

Onda majstor za adaptacije ispali cifru. Bila sam preparirana na otprilike toliku, možda malo manju, ali onda krene spika iz publike, ne, puno je to, ne smiješ mu toliko platiti... Pa i za stan vele, ne, puno si platila, ja bih to bar 5 tisuća eura manje... I sjebu te! Oš-neš, sjebu te, prestaneš se veseliti i cijela stvar je opet na tjeskobnom početku: zašto sam uopće mrdala?! Preslušam majstora, nek on meni stavku po stavku objasni što ja to točno plaćam, eto, jučer smo tako zatrli 3 sata, a ja još uvijek ne znam što plaćam. Platiti nekome moram, a moram li baš njemu, je li njegova cijena jamstvo bolje kvalitete, hoću li uzeti drugoga ako mi da cjenovno bolju ponudu, je li rok, tj. izbjegavanje podstanarstva, podjednako važan kao i lova...? Pojma nemam!

Onda izbor opreme: ajme meni!!! Pa na tome moš utući vremena za 5 doktorata! Lako je meni bilo kupiti krevet i sofu, sjedneš, legneš, izmjeriš, kupiš. Jer si i prije ležala i sjedila i znaš što voliš i što trebaš. Ni s klimom nije bio problem, to kupujem već godinama i to je riješeno jednim klikom i vrlo, vrlo povoljno, vrhunski uređaj A+++, vrlo tih, nije Kinez, s jako, jako dobrim popustom tak da je kupljen po cijeni srednje kategorije. Perilica je već zahtijevala malo veći angažman, jer moje su sve trajale tako dugo i bile tako jednostavne da ove suvremene govore stranim jezikom, ali ajd, jučer sam pregrizla i uzela Samsung, opet A+++, zbog tog energetskog razreda, zato jer moš u nju naknadno ubaciti gaće koje si zaboravila skinuti prije uključivanja, i jer je prodavač objasnio da ima nekaj super u bubnju zbog čega je nekaj drugo super... I našla sam dobar popust, malo veći od onoga koji svi imaju, "minus 800 kuna".

Kuhinja. Ajmemeni!!! Više od pola života sam sasvim uspješno kuhala i jela BEZ ikakve osmišljene kuhinje, na štednjaku koji je već sredovječan (kupljen 1990. godine), zatim na malo osmišljenijoj varijanti od par elemenata... I svaki put se izvrsno najela! E, ali sad bih ja neku estetiku, ali ne bih puno platila drveni dio, pa bi oni meni uvalili što ne želim i ZNAM da ne trebam, ali zakaj to onda svi drugi žele i trebaju...? Niš. Drveni dio će biti po mojem, to je kao krevet i sofa, isprobano, provjereno, i samo estetika može imati neku važnost, sve drugo, zajebi, ne plaćam i kvit! A to pak znači niš od jeftilen blok kuhinja, nego ajmo opet mojem stolaru crtati...

Ali tehnika... Suđerice. Nikad imala, žarko želim. Te Bosch ima i gornji tuš, drugi nemaju. Te tip koji radi u Gorenju veli nemoj Gorenje, uzmi Electrolux... Candy ima najvišu energetsku klasu, pozitivne ocjene na eKupi, najpovoljnije cijene, ali svi pljuju po Candyju, generalno... Cijene: moš za soma i pol, moš za 14 somova. Kuhalište. U stanu je plin, ja već odlučim kupiti plinsko (kupila bih ja štednjak, ali to više nije popularno pa je izbor bijeda), ali s 5 ringli, dosta mi je bilo stiskanja i naizmjeničnog kuhanja. E, sad vele, ne, ne, ne, indukcija je zakon, brzo, čisto, ne masti okolo. Je, plin fakat sve živo zamasti, a ja ni u ovom stanu nemrem staviti napu s dimnjakom. Svejedno, jutros mi se nekak čini da ostajem pri plinu jer mi se ne baca Zepter suđe, ne kupuje mi se nove kafetijere i ne provjerava rajngle magnetom; ako baš poželim indukciju, kupit ću u Ikei ono prijenosno kuhalište za 350 kuna, nek se nađe. Pećnice: piroliza je zakon, vele. A ja bih plinsku. Nema. Dakle, električna s pirolizom, a onda čitaj kakve sve kerefeke ima i pokušaj skužiti hoćeš li npr. "parno pečenje" platiti 500 kuna više ili je jednostavnije umetnuti metalni lončić s vodom, i tome slične dileme. Hladnjak... Do njega još nisam stigla. A i taj će me namučiti, ziher. Zadržati staru napu ili kupiti novu, rostfraj, jer svi uređaji moraju biti rostfraj...?

Vele neupućeni "slatke brige". Nisu. Normabel mi je postao dodatak prehrani. Mislim da je sve to konzumeraj i da život jest i MORA biti jednostavniji. A opet, hoće se, pa i može se...

Najbolje je kad si sam jednostavniji: onda misliš "mora se".

kad sam doselila ovdje mučio me perfekcionizam , posustala sam otkrivajući prednosti nove adrese jer ni jedna nije savršena , svaka ima neku prednost od one prijašnje, vraćam se k sebi i polako ali sigurno prihvaćam nesavršeno nesavršena kakva jesam :)

sada sam odselila u kombiju nisam selila puno stvari, kad sam selila prije 21 godinu sjećam se da je cijena selidbe bila prihvatljiva danas su sve usluge otišle u nebesa
reći ću ti samo da sam montažu jednog kreveta i demontažu starog platila 350 kuna

Ah, gelsomino, do te brige još uopće nisam stigla, a da će i to biti muka - ziher hoće. Pokušavam sad isprazniti stan donacijama, ali ni to nije jednostavno: ponudim nekim susjedima, siromasima, neka uzmu nekoliko ovih mojih mramornih ploča za grijanje, zbilja su izvrsne, a 1 velika košta malo manje od 3 soma kuna, manja oko 2,5, izračunam da njima treba 1 velika + 2 male, je, ali njima je sad problem montaža... E pa jebga, kaj bih ja sad trebala, i to pokloniti?!

Onda mi svi vele, daj na Njuškalo... Ma, na Njuškalu eventualno prodaš nekaj do 500 kn vrijednosti, a meni se stvarno ne da primati desetke poziva za nekaj što sam procijenila na 150 kuna pa jel bi išlo za 100... Tak da ću najvjerojatnije pozvati Reto centar i nek sve nose zabadave, a vjerojatno ću i njima još nešto morati platiti. E otpad će mi odnijeti stare uređaje. Sitnice ću pobacati.

Od postojećeg namještaja zapravo selim samo 1 ormar, bambus fotelje i stol, neke pomoćne male stoliće, radni stol + računalo, kredenc i komodu i te nove uređaje, koje neću ni otpakiravati. Za stančugu poput moje, to zbilja nije puno. Eh, da, za trosjed sam dogovorila da ga ne dostave prije 9. mjeseca, a za krevet se toga nisam sjetila, ali i tako se čeka. Ako stigne, hebga, morat ću i njega seliti, ali spakiranog, tj. u dijelovima.

nažalost ni jednog jedinog majstora ti ne mogu preporučit niti što pametno savjetovat , imam išju sa majstorima, alergična sam na njih, i ono njihovo nema problema kad sklapaš posao a kad počnu radit problem do problema, nešto popravljaju drugo pokvare itd na kraju jedva čekam da odu

želim ti da skontaš za kaj se vrijedi pomučit a kaj nije vrijedno muke troška i živaca eto to ti želim
znam da je teško i čini ti se da je sve sada vrh ledenog brijega, ali rastopit će se on vjeruj mi,

Ma, da nemam rok iseljenja, s guštom bih ovoga najurila. Ne zbog cijene, nego zbog stava da kaj ja njega imam ispitivati, jebote, za tisuće i tisuće kuna/eura!!! Međutim, sad stvarno nemam više puno cajta naći nekog drugog, a podstanarstvo košta ne samo novaca, nego i peripetija i neugodnosti, osobito s 3 životinje. Tražila sam još jednu ponudu i ako je imalo bolja i imalo bliska mojem roku, onda ovaj epilogizira, pa što bude.