Zapisi jednog zavodnika

Curim pola noći kao vasa ladački pa se zaljubim u zid pripijem pušeći loš duhan što se trusi po košulji i hlačama pa se uvučem u sebe kao u maternicu i mislim kako je divno stajati na vjetrometini i disati još samo malo.

Ljudi precesto traze mane u drugim ljudima a ne vrline. Zaboravljamo, da nijedan covjek nije savrsen. Umjesto toga sto kudimo i kritiziramo ne kosta nas nista ako pohvalimo, ako poklonimo osmijeh i ako oprostimo.
Mozda vec sutra i nama neko oprosti i prešuti, jer je eto i njemu neko oprostio jucer.

Pa se uvučem u sebe kao u maternicu
i mislim kako je divno stajati na vjetrometini
i disati još samo malo

uz sve te čaše prazne na stolu
tko sam ja da se bunim
dok konji u kasu obilaze nebo
i zvuk ceste prati me kao mokra krila ptice
ljubim se sa samim sobom
dok me žene gledaju dok me diraju
moje umorno tijelo moje otežale ruke
što struje nemirom na jastuku

curim kao pijesak u klepsidri
bojim se jutra i pjeva pred zoru
kao da će me sunce poljubiti posljednji put
kada izađem pred lice boga
a nisam skrivio mnogo
samo ljubav i miris tamjana i sandalovine
samo tračak smisla u rumenom sutonu

sva ta lica bez izraza na suđenju
nikad održanom
još jedan gutljaj a što dalje
nikada izvjesno uvijek u magli
loša slika na ekranu
a misli raspršene kao igračke u pješčaniku

iscurio sam nesvjestan sebe
noć je promijenila ruho
u crno zamotan dosanjao sam laž i istinu
odgulio još jedan rez na razbacanim fotografijama
pokrio se preko glave prešutnom molitvom
i zaključao kofer sa svime što je preostalo da mi znači.

suzanaa:
lothario: Pa se uvučem u sebe kao u maternicu i mislim kako je divno stajati na vjetrometini i disati još samo malo uz sve te čaše prazne na stolu tko sam ja da se bunim dok konji u kasu obilaze nebo i zvuk ceste prati me kao mokra krila ptice ljubim se sa samim sobom dok me žene gledaju dok me diraju moje umorno tijelo moje otežale ruke što struje nemirom na jastuku curim kao pijesak u klepsidri bojim se jutra i pjeva pred zoru kao da će me sunce poljubiti posljednji put kada izađem pred lice boga a nisam skrivio mnogo samo ljubav i miris tamjana i sandalovine samo tračak smisla u rumenom sutonu sva ta lica bez izraza na suđenju nikad održanom još jedan gutljaj a što dalje nikada izvjesno uvijek u magli loša slika na ekranu a misli raspršene kao igračke u pješčaniku iscurio sam nesvjestan sebe noć je promijenila ruho u crno zamotan dosanjao sam laž i istinu odgulio još jedan rez na razbacanim fotografijama pokrio se preko glave prešutnom molitvom i zaključao kofer sa svime što je preostalo da mi znači. 13.05.2005. 13:59:05 mirisljubavi: Ljudi precesto traze mane u drugim ljudima a ne vrline. Zaboravljamo, da nijedan covjek nije savrsen. Umjesto toga sto kudimo i kritiziramo ne kosta nas nista ako pohvalimo, ako poklonimo osmijeh i ako oprostimo. Mozda vec sutra i nama neko oprosti i prešuti, jer je eto i njemu neko oprostio jucer. 13.05.2005. 13:58:44 suzanaa: Curim pola noći kao vasa ladački pa se zaljubim u zid pripijem pušeći loš duhan što se trusi po košulji i hlačama pa se uvučem u sebe kao u maternicu i mislim kako je divno stajati na vjetrometini i disati još samo malo. 13.05.2005. 13:57:41 13.05.2005. 13:58:21

Ako je covjek ponekad tuzan, to je zato sto se sjeca sebe zeljenog, sebe sanjanog, kakav bi mogao biti da nije ovo sto jeste. I da svijet nije ovakav kakav jeste.

Nikad tiho nije u labirintu mome…
Ja glazbu nosim u sebi
i kad pribijen plačem na stupu srama…
i kad jurišam ponosan na zidine dalekih gradova…
i kad obijam pločnike poderana kaputa
još jedna bitanga na rubu očaja…
Ja glazbu nosim u sebi…
orkansku snagu leptirovih krila
pješčanu mandalu, moćan znamen sudbine
ja glazbu nosim u sebi
kao grb na štitu
i pobijeđen i poražen
i probuđen i pijan od želje
i produbljen i proluđen
ali svetrajan
dok je u meni milosti
dok se ore marševi
ili tuže adaggia u g – molu
dok paraju violine
ili grome bubnjevi iz visina
ja nosim glazbu u sebi
i ne gasim je nikad
ona traje i ne prestaje
ona se opliće i ljubi me
požudno
prisvaja i posvaja
poklanja svoju ljubav
svoje besmrće stvaranja

zato nikad tiho nije u bespuću mome…
ja glazbu nosim u sebi.

aH KAHLICE!

Ugodan vikend,LOT !!!
Ma nisi ti niti tako loš čovjek....