'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

Moje omiljeno mjesto. Ovaj most na kojem stojim i sve oko njega. Bio je iz ranih dana ona karika koja je povezivala ono malo i veliko u meni,malo mjesto i veliki grad,malodušnost i ushićenje,beznađe i vjeru.

I ta rijeka što je mijenjala boje iz mjeseca u mjesec,iz godina odrastanja u godine sazrijevanja i natrag. Njezin odteretni kanal mijenjao je viziju i daljine dok sam preko nje gledao kako rastu kvartovi, Jarun bude nešto sasvim drugo ili nicanje nikad dovršene bolnice.

No,prelazak mosta u jutarnjim satima dok se išlo u školu zatim na na posao,bio je nešto drugo.....bio je uvijek nov.
Isto sunce ,ista rijeka ali nikad isti ja.