jedina konstanta postanka
i zalaska.....
su Vile prelijepe plavokose i crnokose i njihova pjesma koja bezvremenski snagom budi prolazni zivot
o kočijama i puškama. Jer na svijet je došao novi naraštaj ljudi, koji buči i hudi,
ne čuje mir i tišinu, ne vidi ljepotu šume. Kad su zapucali iz pušaka i kočijaši zavitlali
bičevima, a svijetom se zaorila gruba glazba, vilinski je narod počeo napuštati svoje
krajeve. Viđani su u kolonama kao u svete dane, kako u zoru dok je još magla skriva
zemlju, pjevajući odlaze preko rosnih livada. Više se nisu vraćali.
Jedna od posljednjih vilinskih obitelji što su ih ljudi poznavali živjela je u pećini podno
gore kod izvora. Vidjeli su ih kako odlaze pred svitanje. Nisu se više vratili. A ljudi su
tada prvi oput ušli u njihov posjed i njihovu špilju. Za njima nije ostalo ništa osim drvenog
raspela. To je raspelo poslije odneseno u crkvu i još danas tamo stoji. Kad su vile otišle,
rekli su ljudi da su otišli i blagoslovi toga kraja, jer su zaredale zle godine. Pljačke i ratovi...
LinkLink
28.06.2018. u 10:40 | Editirano: 28.06.2018. u 11:16 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara