jedina konstanta postanka

i zalaska.....
su Vile prelijepe plavokose i crnokose i njihova pjesma koja bezvremenski snagom budi prolazni zivot

o kočijama i puškama. Jer na svijet je došao novi naraštaj ljudi, koji buči i hudi,

ne čuje mir i tišinu, ne vidi ljepotu šume. Kad su zapucali iz pušaka i kočijaši zavitlali

bičevima, a svijetom se zaorila gruba glazba, vilinski je narod počeo napuštati svoje

krajeve. Viđani su u kolonama kao u svete dane, kako u zoru dok je još magla skriva

zemlju, pjevajući odlaze preko rosnih livada. Više se nisu vraćali.


Jedna od posljednjih vilinskih obitelji što su ih ljudi poznavali živjela je u pećini podno

gore kod izvora. Vidjeli su ih kako odlaze pred svitanje. Nisu se više vratili. A ljudi su

tada prvi oput ušli u njihov posjed i njihovu špilju. Za njima nije ostalo ništa osim drvenog

raspela. To je raspelo poslije odneseno u crkvu i još danas tamo stoji. Kad su vile otišle,

rekli su ljudi da su otišli i blagoslovi toga kraja, jer su zaredale zle godine. Pljačke i ratovi...

LinkLink

28.06.2018. u 10:40   |   Editirano: 28.06.2018. u 11:16   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar