Didžej´ca linkofrikuša!

..no, gdje li sam počela...ili nastavila - krivo?...upita princeza sebe samu i nastavi koračati duž uličice popločane kamenom već istrošenim od koracanja postola koje su tim putem kročile stoljećima noseći svoje vlasnike zajedno s njihovim sudbinama od mjesta do mjesta...i natrag...ne uvijek...pogledala je sumnjičavo oko sebe, ne bi li uočila stranca u noći koji je prati, a koji se nalazi samo u njezinoj glavi...sjene...i svjetla...igre sjena i svjetla stvarale su poseban ugođaj u njezinome umu...neugodno poseban...cijelo vrijeme imala je osjećaj da je netko prati, promatra...ili, čak, ima namjeru povrijediti je...ili uplašiti...do srži bića...tako ustrašena i stisnuta teturala je duž kvrgavoga puta, pokušavajući kretati se pravocrtno, koliko su joj maligani u glavi dopuštali...ne, neeee!...rekla sam!...neću više!...ali to - neću više! se pretvorilo u još! i teške su i tmaste misli morile princezu...nije joj bila teška toliko ni njezina kruna...kruna koju je nosila jedino na duši, ne na glavi...tu tajnu je ipak, usprkos svemu, uspjela sačuvati...koliko god je bilo prilika da isplače tajnu srca i sudbe svoje na ramenu nekoga stranca, toliko god puta se uspjela oduprijeti napasti svoje duše da se olakša od svoje patnje...wtf! - uzvikne ona i otpljune mornarski masnjak na drumsko kamenje...ne mogu vjerovati da mi se to događa! ne želim! - protestativno je protestirala, iako je znala da u njezinoj blizini nema žive duše da je čuje, a kamoli da joj pritekne u pomoć...snuždena, umorna, mamurna i mozga mramornoga stanja, tvrdoglavo i uporno se borila s terezijanskim kvadrima ukucanim u tlo u vrijeme dok je njezina baka bila beba...ppppppuj! - odbacila je iz sebe tvorevinu čudnovata sastava i neobične boje te nastavila foxtrot ritmom probijati svoj put...u tom trenutku joj ni indiana jones nije bio ravan...blješčući kvadrati su joj se pojavili pred očima...ne, nije imala sveto ukazanje....ali u trenutku totalne opijenosti i odsutnosti uma - i svjetlo koje se probija kroz staklene ploče na vratima izgleda kao to....cveng! rošt! - i tako nekoliko puta...pokušala je doslovce orobiti bravu...a onda je slijedilo prosvjetljenje...da! daaaa! imam kljuuuuč! - mislim da bravi nije bilo previše zabavno da netko tko je napastvuje razgovara više sa sobom nego s njom, ali, život je šaren...napokon shvativši da je otkrila toplu vodu, što se tiče otvaranja vrata, uzela je u ruke tu famoznu napravu, koja se pojavila niotkuda, zvanu ključ, turila je u utor i prošljocala par puta, ne bi li uspjela otkriti šifru vrata spasenja...je, nema nikakve razlike u tome kada se obloče običan puk i princeze...svi dihtamo na isti način...ali u njezinom slučaju, da se to dogodilo u dvorcu u kojemu bi trebala živjeti...po svim bajkovitim parametrima...to se ne bi nikada dogodilo....naravno da bi se pojavio, niotkuda, sluga koji bi se pravio da je sve oukej i otvorio joj vrata, totalno ležerno, kao da se cijeli život obrazovao samo za otvaranje vrata pijanim i urokanim princezama....i još joj rekao - sve je u redu, vaše visočanstvo!...kako bljuti-fuj!...prekrasno je biti princeza!...dakle, i ja, kao pripovjedačica, i ona, kao žrtva ove bajke - trebamo na trenutak zaboraviti naše statuse, jer su totalno irelevantni za tijek priče...barem moj je...ipak nisam plave krvi....dakle, da nastavim priču....ipak, usprkos svemu, to princezasto krme je uspjelo upostaviti, naučno nikada dostignuti, kontakt između ključa i ključanice...čisti seks, ako se malo bolje promotri...ali, bit će da je to postalo svima apsolutno nedokučiva tajna...no, ušla je u svoju izbu sazdanu od uspomenama oblijepljenih zidova, zgužvane posteljine, mrlja po zidovima...kao, neidnentificranoga podrijetla...po podu razbacanih čarapa koje se ne vide (stopalice), ali se čuju (smrde)...zagorjeloga suđa najlošije kvalitete (lanac prodjanih centara neću spomenuti, jer ne žele platiti (anti)reklamu)...paučnjih nastamba, reklamnih letaka, disko klubova za moljce, spa centara za muhe i mušice etc. ...uglavnom, probila se u svoju spilju i pala na krevet, u potpunoj nesvjesti...takva će i dočekati zoru, koja je ionako već rudila, dok je princeza još ružila...

...napeti nastavak slijedi... :D

Link

čeka se nastavak ... jel princeza prima poruke ..ono sve zbog ćakule ..da ne priča sama sa sobom ..ka s pametnom ženom
..

Dosadno...fakat...neš ti nalokat se..;)))))

a nemere jupicu pogodit?...

nisu ni princeze sto su bile...ili..hmm.. to princovi radu?