*Babinjak*

Dakle…napokon sam imala čitava četiri dana samo za svoje vlastite misli.
Fakat mislim da je za rezimiranje i evaluaciju života…potrebno zadovoljiti neke 'estetske formalnosti'.
Npr. nemreš počet razmišljat o svom životu na način da se pitaš kamo vodi, gdje si do sad bio…što je bilo dobro..što treba mijenjati..bla….ako trenutno sjediš na wc školjki. Ili si baš porezal nokte na nogama..pa ajd' usput i da promisliš o tim bitnim stvarima. Ili dok stojiš u redu na blagajni.

To je glupo. I nije uopće slikovito za priču. Ili barem sjećanje.

Dakle, trebaš neku cosmo atmosferu. Ili nešt' poput filmskih scena..posebno dekoriranih za to…recimo uz značajnu glazbenu podlogu…koja dramatično mijenja ritam i zvuk..tik pred glavnu spoznaju..ili zaključak.
Tako sam i ja imala scenografiju…( u skladu s mogućnostima) koja odgovara trenutku.

Rano jutro. Sunce tek izlazi…trava na nasipu je rosna…a potok pospano žubori.. (ha? Kužite..?) U najdražoj mekanoj vesti..razvučenih rukava…sa šalicom tople kave u ruci, nađoh udobno mjesto za sjesti..na jednom starom panju.

Pogled uputih u daljinu…i prepustih se sjećanjima. Misli su ubrzo preuzele kontrolu..i pred očima su se odjednom pojavljivale slike i filmići (video-klipovi) prošlosti. Bilo je tu svega. Lice mi se smiješilo…bila sam zadovoljna.

Uglavnom…sve sam dobro napravila. Čak i one stvari, za koje bi prosječan promatrač mogao smisliti kakvu kritiku…ja znam da su bile dobre. Jer bih opet tako. Što znači da sam i tada…dobro odlučila..i da i danas stojim iza tih odluka. Pa čak i one..kad sam cijelu plaću potrošila na super look za spoj na slijepo. Koji je bio fijasko. Hahaha….ali danas imam fora uspomenu.

I onda kad sam proživjela pravu adrenalinsku avanturu i bila oduševljena vlastitim sposobnostima što sam vješto ukrala parfem ..tamo negdje kod Nice. U tvornici. Uzorak, za koji sam poslije shvatila da su bili besplatni. Hahah…ali danas imam super uspomenu.

Ma i kad sam htjela prestati živjeti…jer sam vlastitim primjerom htjela dokazati da ljudi ponegdje i ponekome fakat ne valjaju. Da se nešto mora promijeniti. Da je svijet predivno mjesto..a ljudi ti, koji čine razliku. Da smo svi odgovorni. Za sebe i za one..oko nas. Ali danas imam spoznaju..na kojoj sam zahvalna.

Ipak…postoje tri stvari koje sam do sada (čitav život) željela…a nikad nisam dovoljno 'uspjela' u životu…da to i ostvarim.

1) Vlastiti vrt..u vlastitom dvorištu.
2) Veliki bračni krevet, samo za mene..s najboljim madracem na svijetu.
3) Pravu ljubav.

I tak…još nisam odustala od madraca!

Nema predaje!

A i sunce je već izašlo, kava se ohladila…potok je počeo smrditi…i pozadina mi se našpranjila na panju.

ps. ali...potražit ću i drugo mišljenje.
:)

:D

kaj da velim...ak ti treba pomoć oko špranje...nazovi me....

:))

Puno ljudi piše ovdje...ne razumijem bas svakog i svašta...al ok,to je do mene...
Tvoje razumijem..hvala ti na toj jednostavnosti...