eto
eto preživjeh i ovu noć i kao da je to uopče bitno....željela sam čuti samu istinu al prštala je tišina unoseći neki čudni mir u mene...kao da me je jednostavno htjela zaustavit i ostavit mi poljubac na usnama kao da nije poslan od tako drage osobe....
drago mi je što si priznao istinu i konačno pokazao svoje pravo lice puno bola i tuge,čežnje i požude....sačuvaj taj osmijeh za nju,meni jutros nije potreban...
14.05.2005. u 6:05 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara