kad odu svi
neću ni tebe zadržavat...namočit su zadnju koru suhog kruha u prošlotjedno varivo...
zelene kuglice graška i otrovani krumpir sa vlaških polja...polako i osrednje mamurno...i proklet ću ono vino
koje tako nestabilno kola žilama i čini ovaj svijet surovim i tamnim.
pa ću zagospodarit prstenovima samoće ,na prijestolju od prašine i grinja odaslat poruku trubljama
jerihonskim,nek roblje popada ničice...i samoća zavlada u šumama beznađa...tamo gdje svjetlo ne dopire
kroz 8 prozora već samo jednom bojom duge osvjetljava izlaz......"pa kako ću znati da je to duga,"kažem sebi
u bradu i mrmljam poznati stih već istanjen od uporabe,siv od oblaka s česticama pustinjske prašine negdje
u svemiru....ejjj,kad odu svi......ti ostani.
26.07.2018. u 12:03 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar