Sutra je novi dan

I try to forget what happiness was, and when that don't work, I study the stars. William Shakespeare
Čitajući profile ovdje često vidim da mnogi ljudi na pitanje o tome koju bi specijalnu sposobnost željeli imati odgovaraju najčešće sa nevidljivost i letenje (i ja spadam u ovu prilično nemaštovitu grupu). No svako malo u profilu uleti i neki pravi biser. Jedan od češćih je "savršeno pamćenje".
Mogu sam pretpostaviti što ta osobina otprilike znači. Da imaš pamćenje koje ti omogućuje da se svega što si ikada pročitao, vidio, doživio sjećaš toliko čisto kao da ti se desilo prije par trenutaka. Kada ozbiljno razmišljam o ovoj "sposobnosti" bojim se da kada bi je posjedovao da bi to onda bila prva stepenica ka konačnoj shizofreniji.
Nedavno sam u filmu "Frida" vidio divnu scenu. Naime Frida pita svog oca, što je potrebno za dugi uspješan brak? Otac na to odgovara: "Kratko pamćenje".
Kada si sada razmišljam o tome, bilo bi lakše živjeti sa amnezijom nego sa vječnim savršenim sjećanjem na svaku grešku koju si u životu napravio, svaku grašku koju je tvoj partner u životu napravio, sjećanjem na prvu sretnu ljubav, na prvu nesretnu ljubav...
Živio zaborav! 

možda je "savršeno pamćenje" upravo to - kratko pamćenje. pamćenje koje ne pamti...

demencija, to je pravi ljek...nit se se sjećaš nit znaš šta je bilo to sve.. a nit čemu služi, niti baš da si to već imao.. uh, jedva čekam..

Tako je...živio zaborav...živio oprost...
Najbolje u svemu tome je da nakon svega, i zaborava i oprosta, možeš pogledati osobu koja ti je nekad zadavala bol i biti savršeno mirna, ali i sretna jer svega toga više nema....zato živio zaborav!!