-

Link

iiik? zakaj ne idu slike?

aha, radi.

cheer up, Slovko,
you know what they say...

Some things in life are bad
They can really make you mad
Other things just make you swear and curse
When you're chewing on life's gristle
Don't grumble, give a whistle
And this'll help things turn out for the best

a sad svi:

And always look on the bright side of life
Always look on the light side of life

If life seems jolly rotten
There's something you've forgotten
And that's to laugh and smile and dance and sing
When you're feeling in the dumps
Don't be silly chumps
Just purse your lips and whistle, that's the thing

pa opet u zboru svo troje posjetitelja bloga:

And always look on the bright side of life
Come on!
Always look on the right side of life

For life is quite absurd
And death's the final word
You must always face the curtain with a bow
Forget about your sin
Give the audience a grin
Enjoy it, it's your last chance anyhow

punim glasom, Slovko, razvali:

So, always look on the bright side of death
A-just before you draw your terminal breath

sad moja najdraža strofa (ovo bih ti osobno otpjevala)

Life's a piece of shit
When you look at it
Life's a laugh and death's a joke, it's true
You'll see it's all a show
Keep 'em laughing as you go
Just remember that the last laugh is on you

And always look on the bright side of life
Always look on the right side of life

c'mon, slovko, cheer up

Always look on the bright side of life
Always look on the bright side of life

Worse things happen at sea, you know
Always look on the bright side of life

I mean, what have you got to lose
You know, you come from nothing, you're going back to nothing
What have you lost? Nothing!

Always look on the right side of life...

Nothing will come from nothing, you know what they say?
Cheer up you old bugger, c'mon give us a grin!
There you are, see, it's the end of the film
Incidentally, this record is available in the foyer
Some of us have to got live as well, you know
Who do you think pays for all this rubbish
They're not gonna make their money back, you know
I told them, I said to them, Bernie, I said they'll never make their money back

budemo molili za smrt :))

eh. i onda se čudiš šta te baš ne zovu na partije, ha?:))

cheer up you old bugger! :)

si vidio danas kako sprovodi mogu biti lijepi?

sve ti žao što nisi mrtav ko oliver da ti katamarani i sve... jelda, slovkane?:)

treba znat bit i lijepo mrtav.

a ne stalno trtat kad bude, pa onda kad naokon umreš, a ono pffft... ko mokra šibica.

ništa bengalka.

laku noć.

a ak je posljednja, žalim samo što sam jela luk navečer pa sad imam žgaravicu.
nije baš neš dostojanstveno, al...

zzzzz

e, a se budeš razveselio kad fakat umreš (ili se svijet smakne ili šta već) ili ostaje sve po starom?:)

bojiš li se?

smrti?

ne.

onoga što joj moguće prethodi?
malo.

ne treba baš na smrt trošit puno života.

naspram svega ostalog, kakva god bila, uglavom kratko traje.
i nikad nisi spreman.

a da je sve naš osobni teatar, i da je davanje važnosti smrti zaista apsurd... je.

nebitni smo kao pojedinci, slovkane.
pa i naše smrti isto tako.

nakon nas se uvijek nešto nastavlja.

mi bismo samo htjeli biti tako bitni:)

naš ego ne želi umrijet.

živimo u kulturi koja smrt tretira kao nešto neprirodno.

a zapravo bi nas trebali učiti da je u redu. otići. niš strašno:)

i strah je sebičan, slovkane.

al što se tiče smrti, mislim da je samo puno buke nizašto.

death's a joke, it's true.

a jel spavaš u lijesu i to, ha?:)

smrt je bzvz. prazna.
neki trenutak gdje mislim da na kraju pustiš. moguće i da osjećaš olakšanje.

bojim se drugih stvari.

boli. i tuge, npr. sa smrću baš ne budeš morao živjet, jel :)

ateist sam.
to podrazumjeva da vjerujem u malo čuda.

sve ove religije s pustim obećanjima i plašenjima sa paklenim i rajskim zagrobnim životima su nam usadile strah o smrti.

i krivnju u život.

a da su nam objasnili da smo zapravo skup kemijskih procesa... :)

da ono što smo osjećali kao najveće uzlete ili padove možda zapravo kemijske diskrepancije među našim sinapsama :)

strah od smrti i strah općenito?

atavizam.

čega se doista imamo bojati u svojim zaštićenim malim životima?
što su sad sabljozubi tigrovi?

vijesti na portalima?:)

umiremo u osamdesetima. devedesetima.

od starosti ili jer nismo pazili šta trpamo u sebe.

i previše nas je na planeti.

možda su ove kataklizme naki način da nam priroda kaže da smo joj se popeli navrh glave i napravi ravnotežu.

mirno spavaj, ma neće još.
a ako i bude, a jbg.

šta sad:)

e jebiga

a da su nam objasnili da smo zapravo skup kemijskih procesa... :)

da ono što smo osjećali kao najveće uzlete ili padove možda zapravo kemijske diskrepancije među našim sinapsama :)

a čime su se to hranili osnivači religije ateizma :) ili samo imaju onaj jedan prsten da vlada svima :)

pojedem voćnu salatu i postanem leonardo da roman i naslikam mona styx :)

ili autoportret kak jedem somun i zalijevam ga pivom pogleda uprtog u iskricu :) a onaj čuperak od ananasa na glavi da se zna da sam u skladu s prirodom :) rekli bi znalci balansiran za život :)

https://www.youtube.com/watch?v=VnUG_8jQGvY

Od kad sam navršila 70 nekako češće razmišljam o smrti i kako to može izgledati.
Uhvati me strah i onda pomislim, jel' to, to?

Nekako mislim ako 'uhvatim' taj momenat umiranja da mogu biti u kontroli, a mogu k.
Život mi prolazi u 'hvatanju' nekih glupih momenata koji uopće nisu smrt.
To je čist poremećaj u tintari. Depra, panika i sl.

U svakom slučaju, ne bih voljela umirati od neke boleštine, ja sam nestrpljiva.
Zato i dogovaram sve, doktore, sastanke i sl., u jutro, jer ne mogu dočekati popodne ili navečer.

I sad bi ja trebala čekati svoje umiranje - malo sutra.
Ako se razbolim, ja znam da ću prije umrijeti od straha i panike, a ne od onoga što me ubija.
Nisam ja neka hrabrica, nije me sram priznati, oću reć', kukavica sam, jbg, a šta sad, tko prizna 1/2 mu se oprašta...ili ne?

...a sad, ako ne volim dugo umirati, jelć volim kad me strefi nenadano, da me nešto satre nabrzaka, neki udar, moždani ili srčani i...cak...nema te...ma šta ja znam, niti to mi se ne sviđa, a ono zaspeš i probudiš se mrtav...ajde, to dolazi u obzir.

A kako sam zadrta ateistica, nemam se ni skim dogovoriti u vezi s time, u svakom slučaju mi je zeznuto, izgleda da ću morati čekati u repu moj red, a to mrzim, ali dotle bi si mogla malo uljepšati to stajanje u redu i zabavit se usput...da, to ću napraviti

Joj, kako mi je smiješno kada mi svatko kaže, pa 70 je samo broj, u stvari već pomalo i čekam, kad ja kažem, ja sam 70...i onda čekam, a oni kažu, pa to je samo broj, haha.

Naravno da je broj, ali je nažalost moj broj, koji svugdje piše i koji povremeno osjetim, nasreću, rijetko.

teže je onima koji ostanu
od onih koji odu

Kak sam sad na moru, odem i do mora, ne kažem na plažu, jer je to komad stjenovite obale ispod borove šume i nije reguliran zakonima plaže, tj. imaš samo sunce, more i gol si.

Ah da, onda dolazi ona glupost da samo zgodni i mladi ljudi mogu goli na plažu, haha.
Kaj će to njima, smijem pitat?
Zašt' ne smiju stari i stariji, ako i to smijem pitat, ako je zbog estetike, ja sam kratkovidna, niti ne vidim do starkelja, pogotovo ne do starih i visećih dijelova.

Ma i inače, ljudi sterotipiziraju sve i sva.
Meni baš fino biti gol i ne trebati imati na sebi one mokre, hladne dijelove badekostima, koga smeta...nek' bude kuš ili nek' ode na drugo mjesto sa svojom dječurlijom, meni se baš sunča unutrašnja strana bedra, gdje sunce nikad ne dopire (u zadnje vrijeme uopće).
Čini mi se da sam postala nudi-naci, haha.

nigdje izrekom ne piše da stari ne smiju što i mladi..
osim u glavama

a što se visećih dijelova tiče..
takvi su, kakvi su..
gravitacija djeluje na sve podjednako.
ukoliko je čovjeku samo do dijelova koji prkose gravitaciji
i sam će se uvjerit da je to pogrešno
čim se pogleda u ogledalo

Istina Pero, ali sudim po sebi, na svaku ideju se navikneš, prvo, mama je živa i živahna, onda, jadna mama je bolesna, i onda, najdraža mama je umrla, kako je to tužno, zašto nisam više s njom razgovarala dok je bila živa, zašto nisam bila ljubaznija prema njoj, zašto sam se svađala s njom oko gluposti, zašto je nisam više pitala o našoj obitelji, sad više nikada nikog ne mogu pitati i saznati, svi pomrli, ili onaj recept od bake, kako je išao, sad je gotovo, mama pokopana, mama uvijek ćeš živjeti u našim sjećanjima, jedna lijepa slika mame u srebrnom okviru na regalu ili klaviru. I to je to.

OK, svatko sudi po sebi i ima svoja iskustva, ovakva nekakva su moja.

Samo zamisli, kome bi dao da te isključi u slučaju potrebe. Ja nikome, jer ja znam da bi mene moja djeca odmah isključila, jer znam njihova razmišljanja.

malo mi to što misliš o razmišljanjima svoje djece ne sjeda..
al ok. tak ti to vidiš..
uvijek kad nam neko ode zažalimo kaj nismo još ovo, ili ono..
to je normalno za ljude koji su osjećajni.
oni koji odu, dobili su sve kaj ih je išlo
a mi smo dobili saznanje da ubuduće izrazimo sve kaj oćemo tog trenutka
jer kad ukrotimo ego gubitkom, bude kasno..
barem znamo za drugi put
i tu smo na dobitku
a oni koji su ošli, bili su nam učitelji

:))

ej, đus, možd te smrt dočeka na nudističkoj :)

to bi prilično dočaralo ogoljenost života

odjeća je prema nekim teorjama božja kazna ( ljudi su u početku bili prekriveni samo svjetlošću)..

mislim da ljudi sjede i čekaju smrt jer se boje da ih ne ulovi nespremne.

možda se neki i boje da neće bit dostojanstvena.
a opet, utješno je pomislit da te neće bit tu kad će ti djeca kroz suze prepričavat da si se udavio/la kornfleksom.
(to mi je fobija. da ću se udavit nekom hranom kad sam sama doma:)

vilica me već boli od žvakanja, al živa sam :))

htel sam ti napisat da ne gutaš krutine
al onda sam pomislil da je to malo prljavo..
iako, ak se bojiš toga, savjet i nije tako loš :)

bzvz kompliciramo oko tog umiranja, jelda?

zato dobro sažvačem, pero.

kad je vrimena

ae:)

idem sad riskirat klavir.
i upravo mi palo na pamet da je do sad više ljudi umrlo od pada klavira na glavu i nesažvakane hrane nego od smaka svijeta.

dobro je. dok god možemo računat na to da može danas bit onaj drugi kog će ta sreća zakačit, a ne mi, treba se veselit:)

razmišljanje o možebitnom nije nikoga odvelo u Amerike

i nekoliko dokaza s neta da baš ne možemo tu pametno birat...

1. Ruskinja Fagilju Mukhametzjanov umrla je od srčanog udara na vlastitoj sahrani, pošto su je doktori prethodno proglasili mrtvom.

2. Novopečena mlada, Maria Pantazopoulos iz Montreala, utopila se tijekom fotografiranja na vlastitom vjenčanju, kada je upala u rijeku.

3. David Pendleton je poginuo kada je na ženinoj sahrani njegov pogrebni spomenik pao na njega.

4. Jedan tinejdžer je doslovno skočio u smrt, skočivši pod utjecajem alkohola u vodu nastanjenu piranama.

5. Deni Vanzant pronađen je mrtav u svom domu kao navodna žrtva spontanog samosagorijevanja.

6. Ilda Vitor Masiel iz Rio de Janeira umrla je nakon što joj je ubrizgana juha.

7. Mac Wolford, propovjednik ljubitelja zmija, umro je od smrtonosnog ujeda jedne od zmija iz svoje crkve.

8. William Martinez je umro tijekom seksa u troje sa muškarcem i ženom.

9. Brian G. Perryi je upucao sam sebe tokom predavanja o bezbjednom korištenju pištolja i preminuo od zadobijene rane.

10. Jednog Šveđanina je ubila njegova kosilica za travu.

11. Edvard II, kralj Engleske, umro je kada mu je užareni žarač ubačen u zadnjicu.

12. Godine 1478. Džordž Plantagenet, engleski vojvoda, pogubljen je tako što je utopljen u bačvu napunjenu vinom.

13. Godine 1771. Adolf Fredrick, kralj Švedske, prejeo se do smrti. Kralj je za zadnji obrok pojeo: jastoga, kavijar, kiseli kupus, razno drugo meso i na kraju pojeo 14 porcija svog omiljenog deserta i sve obilato zalio šampanjcem.

14. Devet ljudi je poginulo u "Londonskoj pivskoj poplavi" 1814. godine.

15. Godine 1940. Marcus Garvi umro je nakon što je doživio dva infarkta čitajući svoju prijevremenu oporuku.

16. Alan Stacy, profesionalni vozač utrka, izgubio je kontrolu nad vozilom i poginuo u sudaru tokom Belgijskog Grand Prixa, nakon što mu je ptica naletjela na lice.

17. Godine 1974. godine Basil Brown umro je od pijanstva, ispijajući ogromne količine soka od mrkve.

18. Cijeli nogometni tim je umro u Demokratskoj republici Kongu nakon udara groma. Domaći tim je preživio.

19. Rus Vladimir Ladizenski umro je tijekom Svjetskog prvenstva u boravku u sauni, nakon što je proveo 6 minuta u sauni.

dokazi su fakti..
a fakte ne možemo zanemariti :)
od tebe drugačije nis ni očekival

i jednom mi je netko rekao: nije to pametno :)

Ako je vaša "činjenica" da je ljudski život, ljudska svijest i sve ljudsko samo epifenomen funkcioniranja materije, onda koji se kurac bojite smrti?

Ete, za mene je smrt kad si mrtav i nema više ništa, niti energije, niti ičega, nema povratka ni u kakvom obliku, stave te u zemlju ili u vatru...gotovo.
Pa kak se onda ne bi usrala od straha?

Đus, ne pravim se ja da znam nešto o smrti. Ali ne vjerujem da je ljudska egzistencija i sve kaj je na nju svodljivo samo epifenomen (nuspojava, najbliži sinonim) funkcioniranja žive materije. To je jedina ključna točka, po meni, u vlastitom svjetonazoru, od koje treba krenuti u promišljanju smrti. Elem, ako je tvoja svijest slučaj, onda bi čovjeku i prestanak trebao biti nevažan, jer je banalno okončanje materije.

Zato što smo na temu smrti svi laici.
Ak isključim urođeni nagon za preživljavanjem koji bi se trebao aktivirat u situacijama smrtne opasnosti, možda je strah od smrti isti onaj strah od nepoznatog, zbog kojeg se djeca boje mraka.
I zato što nam je nezamislivo kako je to kad nas više nema. Ne sviđa nam se ultimativna dehumanizacija.
A mislim si, što ako je strah od smrti dobrim dijelom kolektivni strah koji prenosimo s koljena na koljeno otkad se prvi egoist rodio i rekao „ja bih bio prvi besmrtnik, a vi kako hoćete?“
Ne znam kako bi bilo da nas kolektivna svijest uči da je smrt nešto prihvatljivo čega se ne treba bojati.

Možd se nikom više ne bi dalo.:)

Pa ne bi imao tko ostat radit :))

Možd je strah od smrti prva kapitalistička izmišljotina, da bi jednog dana evoluiralo do tog da ostanemo radit do 70. godine :)

Ha ha ha, Stiksi, nekak osjećam da ti nisam dorastao u promišljanju:)

:D

nema veze. ionak ćemo svi riknut.

I dalje ne kužim zakaj bi strah od smrti imao bilo kakav razlog za postojanje u umu ljudi koju svijest doživljavaju mehanicistički. Nekaj mi tu ne štima.

Niti jedna smrt nije opća.
To je netko rekao, i mislim da to pogađa suštinu

pa zato što ako je zaista proces svijesti mehanicistički, ne znači da ne stvara iluziju. zapravo, baš zato.

samo onda to protumačimo kao posljedicu kemijskog disbalansa. frka te jer ti je amigdala izbacila stresni odgovor na neki podražaj.

je, i neki je pjesnik jednom rekao da su dokazi smrti samo statistički i svatko je u pogibli da prvi bude besmrtan. :)

tak da, tko zna. možda baš netko od nas...

Ha ha ha, nemoj samo amigdalu uvoditi u spiku, i supkortikalne jezgre, pa ni autonomni vegetativni sustav. Nitko ne osporava da tijelo nema svoje mehanizme, i da neurološki sistem predstavlja materijalnu bazu svijesti, i ako hoćeš, filinga "ja jesam"...ali jasno sam postavio pitanje: je li baš istina da je svijest samo nusprodukt funkcioniranja materije?
Ili ima još nešto što nije dio materije?tu je osnovni problem. O načinu kako smo ga riješili, ovisi i poimanje smrti.

bojim se da ja još nisam dosegla tu razinu svijesti da ti odgovorim na to pitanje, a da ne blefiram :)

A možemo se i zajebavat s tim. Danas mi nekak ne ide zajebancija.

a je, nekak se stisneš od razmišljanja o smrti. zapne malo u grlu.

dost ovog. gibam:)

koliko ono kažu da teži duša, prema onom što su izmjerili u trenutku smrti? 0,6 grama?

Zašto je uopće nastao Život, kad sve u tzv Svemiru teži entropiji. Život sam po sebi je negentropija, i to je čarolija koja zaslužuje poniranje...makar 40-dnevno u nekoj spilji..

možda smo greška. anomalija neka.

al danas je život dobar, pa treba o tom mislit sutra.
do onda imamo slovka da nas podjeća i viče "never more" :)

stay alive. c ya

Ljudi umiru, njihov dnk živi u potomcima. To je bitno. Ja biram nirvanu i samo zato se nisam razmnožavao, što ne znači da ne poštujem život i ne razmišljam što je u osnovi straha od smrti.
Uostalom, ne treba zanemariti i Thanatos, instinkt smrti, koji se prirodno aktivira i čini lakšim individualni užas u suočavanju sa tzv prestankom.

Staračka demencija, ist takoza mnoge je blagodat i sasvim dobar uvod u umiranje, pogotovo za one koji ni prije toga nisu imali neku pamet (pa nemaju za čim ni žaliti, teoretski)

Veći su problem neprirodne smrti, napose one mladih ljudi, ili u dobi kad to kulturološki ne očekujemo.
Oni se nisu imali vremena pripremiti.

21 gram