Non quis, sed quid

Pješčana kula

Držim se na okupu,
svim silama držim se na okupu:
i skupljam živi pijesak svoga bića
na hrpu, na hrpu, na hrpu.

I govorim: sad više nisam pijesak
sada sam kula od pijeska.
Koliko zidam, zidam, zidam:
možda sam već kula od kamena,
možda sam već samo kula.

Što sam sve radila da budem zid!
A gle, more se ne trudi da bude more,
ono je more; a niti cvijet
ne radi ništa da bude cvijet.

Na okup zovem pijesak
i zidam, zidam, zidam:
a u predahu s uhom na zidu slušam
kako podzemno žude srca
da ih pomete veliki val
i da ih taban vjetra zgazi
u zaborav.

Držim se na okupu.
Svim silama držim se na okupu:
i skupljam živi pijesak svoga bića
na hrpu, na hrpu, na hrpu.

I govorim: sad više nisam pijesak.
Sad sam kula od pijeska.
Koliko zidam, zidam, zidam:
možda sam već kula od kamena;
možda sam već samo kula.

“Od svih stvari mudrih i prekrasnih najljepša je i najmudrija ljubav. Od svih vjera najvjernija je ljubav. Od svih istina najveća je ljubav. Ljubav mi je najčudnije čudo.”
Vesna Krmpotić
Hvala joj za puno divnih riječi, hvala joj za Indiju.... :(

Velika duša. Jedna od meni najdražih.Što reći, pretužan sam...
Neka joj je i dalje Svjetlost na putu

Lutka od soli

Došetala lutka od soli do obale mora. Začudila se tomu nepoznatom i golemom nečem.

Šetala tako obalom i naposljetku nije izdržala, pa upitala more:

“Tko si ti, molim te?”

“Hm,” reče more, “to ti ne mogu objasniti. Uđi malo u mene i saznat ćeš tko sam.”



I opet lutka oklijevala, šetala, naposljetku nije izdržala, pa namočila palac. I palac se rastopi.

“Uh!” povika ona izvlačeći preostalu nogu, “nezgodan si ti! Zašto mene nestaje kad hoću tebe da saznam?”

I opet i opet šetala lutka i oklijevala, opet pitala more, i opet joj more reklo da uđe u njega.

I opet nije mogla izdržati, pa ukoračila u more, najprije do gležnja, pa do koljena, pa do tjemena i preko tjemena.

I više nije bilo pitanja. Lutka je postala ono o čemu je pitala.