Ne zelim pricati o smislu

 
pitas li se nekad. kako zivjeti lakost koja ne prelazi u olakost. i kako zivjeti mir koji ne ugrozava sigurnost drugog?
mada, sad je mir ionako iluzija, kako rekoh. jer postoji ta cinjenica gladi koja se u svojoj neutazenoj besmislenosti nadvija i ugrozava. a i zbog upitnosti ostvarenja zeljenog, premda se ovisno o raspolozenju ta upitnost moze gledati kao pitanje hoce li se sto ikad zbiti, a katkad pak kao samo pitanje trenutka cime se tjesim (o) katkad i cime cinim (o) pogresku lakosti/olakosti.
i, taj entuzijazam na drugom mjestu veli da treba biti spreman, u sebi, za sebe, bas dati gol kad se ukaze prilika. biti spreman reagirati na neki poticaj, kad se pojavi. mislim, ne treba, ali bilo bi... pozeljno.???
hmm.
 

pozdrav daki :*) /hehe jel to kao smijeseca pusa? mislim, uvijek to tako shvacam, jer istina, kad metnes samo zvjezdicu nikad ne znas kako ta pusa skriva emocije, jelte?