;)

Tko o cemu, ja o radu. Volim raditi. Rad je za mene tjelesna zadovoljstina i nesto bez cega nebih mogla zamisliti zivot. Sto je tezi tjelesni rad ja se bolje osjecam. Jednostavno protok krvi u venama bolje radi, misici jacaju, a samim time i stabilnost kostura. Nevolim ljude koji pricaju o radu, ili nedaj boze pocnu tracati o neradnicima i pri tom stete prvo svome zdravlju, pa onda i cjelokupnom zdravlju drustva u cjelini. Imam par kolegica na poslu (Austrijanke) koje sute i rade, a bogme rade ko volovi, povuku vise od nas mladjih. E te su zene moj uzor. I bez obzira sto zli jezici laju, one gutaju i rade. Za koga? Prvenstveno za sebe. Pa za firmu, pa za sve one koji veceras u polju beru sjetinu u nadi da ce je uspjeti prodati.Za one koji su mukotrpno mjesecima ulagali znoj i snagu u to.
Briga je ok. Ali previse brige ipak zna stvoriti paranoju! Pjesma uz rad da. Ponekad. Ali ne precesto! Pjesma dize radni moral, ali uz previse pjesme stvara se kontraucinak. Stvara se atmosfera koja odvlaci koncentraciju od posla . A onda se desi da seljaci bacaju sjetinu, ljudi se pocnu debljati i dosadjivati i traze sta?

KRIVCA!
Krivac je umro prije 2018 godina. I svojim primjerom pokazao nauk za buduce generacije.

Naravno kad pisem o radu ne mislim na onaj rad u koncetracijskim logorima gdje covjek postane kostur. Postane preplasena zivotinja cije oci sjaje kao macije. Ni to opet nevalja.
Ravnoteza!
Ravnoteza i simetrija.
3x8
8h rada
8h odmora
8h spavanja
eto, za sljedece generacije orijentacije :-)
A ako se zadesi da ipak netko zastane, mene pocne zanimati pozadina. Zasto je to tako? Sto ga je dovelo da izostaje. Jer u problemu se nalazi rijesenje. A jedini problem za mene je bolest. Zasto je netko bolestan postao, sto je izvor bolesti...

..raditi iz zadovoljstva pa čak i ne dobiti magradu za svoj rad je možda najviše što rad daje.

budi sol ove zemlje...
e sto volim kad se oznojim i kad mi prorade sve zlijezde znojnice
i nema skupljanja vode u njima :-)

hodocasnika kako mislis?

meni je najljepsa nagrada kad sutim , radim, krajickom oka vidim mlade kako zastanu, ali opet nastave iz petnih zila. Ja samo sutim i radim, nedam si oduska. A kad vidis (krajickom oka)zdravu djecu koja te kopiraju, e to mi je nagrada najveca! Vidis da se ipak isplati posteno oznojiti :-)

ima i boljih načina za oznojit se.
i druge... :)

---mislim na taj način,tj na rad kada recimo pomažeš potrebitima,i oznojiš se,umoriš a nagrada je zadovoljstvo urađenim.
-naravno da rad radi plaće rijetkima donosi zadovoljstvo kao tebi i to potvrđuje da je rad osnova oblikovanja osobe.
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,no netko radi i nema zadovoljstva jer rad ne omogućuje da pristojno živi iako mislim-DA JE NAJBITNIJE KAKO SE POSTAVITI PREMA RADU?


..možda nisam u pravu a možda malo i jesam

djurice hehe ;-)
mislis fitnes i trcanje 8-D

hod: ja ti nemam veliku placu, imam tek tolko da prezivim, ponekad se moram i zaduziti, nebitno...
najljepse mi je kad me svaki djelic tijela boli, kad dobijem milost da se dobrano oznojim i preko svog tijela prebacim par tona narandze, paradajza il sta drugog jestivog, a uz sve to jos kad vidim djecu kako me kopiraju, a jebote koji velicanstven osjecaj!
jer...mrtve nista ne boli...
mrtvi ne pustaju znoj...
e kako cu vecweras slatko zaspati bez ikakvih umjetnih otrova :-)

--nisam mislio ništa loše samo iznio svoje mišljenje jer za danas mi je baš,baš dosta prepucavanja koja sam imao.
..cijenim tuđi rad i sam sam kao zidar znojio se na suncu,znojio po hladnoći i dobro se osjećao,
.......nije sve u novcu ali nekada ni teški rad bez kemikalija ne pomaže snu,,,nažalost

........

hod...
osmijeh cini cuda...jednostavan osmijeh...

ni ja ga nemam, ali imam makar zdravlje...
osmijeh cu naci kad naucim dobre viceve ;-)

..imam osmijeha na bacanje--prema prijateljima,djeci,radnici na pultu,blagajni...imam osmijeha i dijelim ih

Moj životni san je ništa ne raditi.
Radim jer trebam raditi. Jer jedan posao vuče drugi. Jer je život skup.

Ali nema nad ono: ne raditi ništa i ne razmišljati o ničemu.

jes...baš neki fitnes...si mislim :)

I ako je fizički rad u pitanju ti mozak luči seratonin (hormon dobrog raspoloženja).

Ma...nisu meni više problem bile one koje su na poslu zaostajale jer......toliko sam brzo išla naprijed da su toliko zaostale da ih vrlo brzo nisam ni vidjela i nisu me mogle smetati.Mene je ubilo i razbolilo to što sam radila 12-17h na dan i putovala.Zar to nije gore od ...zaostati u poslu?????

arapo nije gore, po cemu mislis da je gore?
Pa ti si samim time ojacala svoje misice i konstrukciju, samim time si ulozila u zdravu starost. Moja baba je uvijek znala reci da je radila od jutra do sutra. Bogme finu starost je docekala, a jos ljepsi zalazak.

darth...taj prirodni hormon nagradjuje srecom, znaci tijelo samo signalizira nam :tooooo, to valja, to je dobro za mene, samo naprijed...kazu slusaj svoje tijelo, ja ga slusam, i sretna sam kad me svaka koscica i misic zaboli od mukotrpnog rada, jel mrtve nista ne boli...

Vidiš...gore je zato kaj ja nisam radila fizički posao nego umni...i ako možeš zamisliti da to traje dnevno 12-17h i da te netko kljuca po mozgu cijelo to vrijeme????Da me krivo ne razumiješ...nikoga ja ne krivim kaj mi je grah tako pao i nisam mogla iz tog pakla jer mi je to u ovim godinama bila jedina egzistencija.....ali...fizički posao je puno zdraviji i ...naravno...slažem se da treba raditi no.....sve ima mjeru pa tako i to.Ljudi koji imaju tu potrebu da se opuštaju sa puno fizičkog rada...to su ljudi koji ipak spadaju u manjinu jer...netko je odredio koliko je to poželjno dnevno čega da bi čovijek održao i zdravlje i kondiciju.
Ja navijam za to da svatko živi kako osjeća.