O životu

Janja je rođena davno kao jedno od mnogobrojne djece
njenih roditelja.Rođena u malom selu pored malog grada.
Život u maloj sredini bio je sve samo ne lak,ali istovremeno
i lijep.Radilo se od jutra do sutra,što joj nije bilo teško.
Od zabave tu je bilo sijelo i prelo.
Da već pogađate,živjela je u srednjoj Bosni.U tim posleratnim
godinama u toj maloj sredini i to još u selu,malo je ljudi bilo
zaposleno.U školu su išla samo muška djeca i to samo zanat.
Ženska djeca nisu išla u školu.
Tadašnji običaji su bili surovi,sa djevojkom/momkom se nije
moglo ni popričati nasamo.Zabavljalo se samo na tim sjelima
i prelima po strogim pravilima.Nakon udaje žena je morala
da sluša muža i njegove roditelje.Žena se ništa nije pitala
a razvod je bio zabranjena tema.
Ukoliko bi neka žena i razmišljala o razvodu nije imala kud.
Roditelji je nebi primili jer je bila velika sramota da se vrati.
Posao nije imala jer nije ni u školu išla pa se nije mogla ni
zaposliti.Nije bilo ni centara za socijalni rad koji bi je zaštitio.
Jedino pravilo je bilo,ćuti i trpi.
Janja se zaljubila u jednog lijepog,naočitog,zaposlenog
momka.Ni on nije išao u školu,radio je kao šumski radnik.
Ubrzo je zaljubljenost prošla,kada bi se nečemu usprotivila
dobila bi šamar.Kada je počela razmišljati o razvodu već
je imala dvoje djece,koja su često bila gladna.Živjeli su
skupa sa muževim ocom/udovcom i muževom braćom
koji su još bili djeca.
Kada bi Janja rekla mužu da želi razvod on se nije bunio.
Rekao bi joj da slobodno ide,ali bez djece.Za nju to nije
dolazilo u obzir jer je znala da bi djeca uz njega patila.
Ukoliko bi i otišla i povela djecu sa sobom,nije znala što
bi sa djecom.Ona bi mogla raditi kao najamni radnik u
nekoj bogatijoj porodici,ali kuda s djecom.
Nije se mogla ni ponovo udati.Muž joj nebi dao djecu niti
bi je drugi (bolji) primio sa djecom.Zbog toga se Janja
odlučila ostati u braku zbog svoje djece.Više se ni u čemu
nije suprostavljala mužu.Više mu ništa nije prigovarala.
Njihov brak postao je podnošljiviji,brinula se za djecu i
nije se svađala sa mužom pa je i on postao bolji.
U međuvremenu su muževa braća odrasla i došlo je
vreme da se žene.
Malo zbog toga što je kuća postala tjesna za sve njih
a malo i njezinom ne nametljivom željom,uz pomoć
njenih roditelj i miraza,kupili su komadić zemlje,napravili
kuću i odvojili se od njegovih.Sada su već imali dosta
djece koju su školovali.Oboje su puno radili,ona čak i
iznad svojih mogućnosti.I dalje je muž bio glavni i za
sve se on pitao,ali je ona naučila kako dobiti ono što
najviše želi,ne za sebe nego za svoju djecu.
Više nije bilo ni svađa ni batina,polako se ona sve više
pitala i odlučivala.Bila je sretna,ne zbog muža nego
zbog djece koja su bila dobra.Djeca su bila njezna sreća
i zbog njih je živjela i radila.
Vremenom djeca su se poženila i poudavala.Muž joj je
umoro,a Janja je ostala sama.Sada živi i čeka kada će
joj doći djeca,unučad i praunučad.Istovremeno im se
raduje,ali se brzo i umori od sve te gužve kad dođu.
Sada su joj potrebni mir i tišina.Često zna reći
"Lijepo je kad dođu,ali još ljepše kad odu"

Janja je sinonim za mnoge žene koje tako žive i dan danas...i svuda i nije to exkluziva Bosne.Na žalost!U stvari ...žalosno je da bi to bila ičija exluziva.No....nisam imala supruga koji me je tukao jer....koliko je god bio miroljubiv....ja mislim da sam i na vrijeme otišla kako do tuda ne bi dogurali.Moji su roditelji tako živjeli kao i Janja...i ...za jedan mali život ..moj život...to je bilo sasvim dovoljno iskustvo.Ali....naravno da ...ako radiš...onda možeš i brinuti za dijete i to je sasvim druga situacija.Možda bi i ja svašta trpila da nisam imala izbora.Ipak....mislim da uvijek postoji izlaz.Čovijek se samo treba staviti u takvu "bezizlaznu"situaciju i ...mozak počne sasvim drugačije raditi.Ipak mi imamo u sebi ono iskonsko,a zove se"Borba za život"!

Znam da su mnoge žene tako živjele.
Znam da su se mnoge rastale,ostavile djecu
i ponovo udale,ali bez djece.Mnoge su tako
ostale u braku i nastavile se svađati.
Na sreću to je vreme prošlo.Danas u školu idu
i žene i muškarci.Danas i žene rade,a tu su i centri
za socijalnu pomoć.Janja je ipak uspjela da učini svoj
brak boljim.Njezina djeca lijepo žive.
Na žalost ima još takvih slučajeva,ali vjerujem da ih je
puno manje,jer danas imaju mnogo veća prava
i mogućnosti.

Kada danas pričam s Janjom njene prve reakcije su da
ljubav ne postoji,ali kad joj spomenem njene roditelje ili
njenog brata koji je lijepo živio sa svojom ženom onda
kaže da je takvih malo.Kada je rječ o današnjim brakovima
ona misli da današnje žene prelako se razvode,bez pravog
razloga.Po njenom mišljenju,danas ni muškarci ni žene
neće ništa i nikog da slušaju.Čim nešto nije po njegovom
odnosno njenom odmah se rastaju.

Dobrrra priča.. :) I pozdravim našeg Tape, nadam se da si i ti dobro :)

Tape..poz.:)

U naprijed se ispricavam.
No, po mom nekom razmisljanju ova prica salje poruku:
_zene trpite samaranje i strpite se jedno dvadesetak godina jer i vama bude svanulo....jednom!?_