Dečki iz predgrađa

Goga

Bosin bijeli VW Buba više nije bio na parkingu. Vjerojatno je krenula sa svitanjem, put do Hamburga je dugačak.
...........................................................................
...


Pravac Hamburg

Navrato sam do Anđela i pokupio špiritno kuhalo. Isto sam mu posudio prije mjesec dana radi nekog kampiranja i ribičije. Vratio mi ga je i dodao plastičnu bocu od pola litra špirita.
"Ovo nam je ostalo. Kuhalo je super."
"Znam."
Pogledao me. Djelovao sam malo nervozno to je bilo jasno.
"Putna groznica a? Hoćeš moje dvije posude od aluminja super lake su?"
Okrenuo se i zagnjurio u stari ormar u kojem je držao svoje ribičko blago. Izvukao je jednu posudu sa poklopcem i gumenom trakom preko nje. Skinuo je traku i odigao pklopac.
"Poklopac je tava, a montažna ručka za obije posude je unutra. Kuhalo stane u posudu."
Odmjerih posude u ruci, stvarno su bile izrazito lake.
"Uzimam, vratim ti čim dođemo."
Klimnuo je glavom i pružio ruku.
"Sretno Đoni."
"Hvala."
Pola sata kasnije sam ušao u poštu. Čekao me je telefonski poziv koji sam morao obaviti. Zato sam bio nervozan. Prvu pokušaj poziva je bio neuspješan. Poslao sam telegram prije polaska za Rumunjsku. Mama je poslije izvjestila da je bio poziv od neke cure iz Njemačke. Poruka je bila "sve u redu samo se javi prije polaska". Sada sam trebao direktno razgovarati. Želudac mi je radio. Prišao sam kabinama "Međunarodni" i stao u red. U Zemunskoj pošti je bilo samo dvije kabine za međunarodne razgovore. Na jednoj je pisalo "POKVARENO", a u drugoj je bila neka žena od pedeset godina. Čuo sam vani kako vrišti.
"Rajko da doneseš djeci traperice "laviske", traže, a znaš koliko to ovdje košta."
Uslijedila je pauza u kojoj je vjerojatno slušala drugu stranu.
"Ne zanima me kada dolaziš pošalji po prijatelju! Da, smotana budalo, trebao bi imati ponekog prijatelja, a ti samo radiš i slažeš te marke, poslije za nas nemaš ni vremena ni maraka! Šalji sutra kako znaš!"
Zalupila je slušalicu i uputila se prema blagajni. Niska i nabijena, gegala je kao patka. Još jedan koji se usrećio pomislih.
Blagajnica mi mahnu da je razgovor naplaćen pa mogu unutra. Okrenuo sam broj. Prva tri signala je djelovalo da se nitko neće javiti. Želudac mi se malo stisnuo. Nismo pričali godinama.
"Ja bitte."
Gogin glas.
"Halo goga Đoni je."
Trenutak pauze potom oduševljeno.
"Bambi to si stvarno ti? Kada dolaziš?"
"Krećemo sutra, a dolazimo sva trojica kako sam ti napisao u telegramu. Ujedno sada me zovu samo Đoni pa teško reagiram kada me netko zove Bambi."
Smijeh sa druge strane.
"Znam Đoni ali Bosa i ja te još uvijek zovemo Bambi. Sorry to je malo jače u nama. Drago mi je da ću ponovno vidjeti moja tri viteza. Kada ste u Hamburgu?"
"Za tri do pet dana ovisi koliko budemo lutali okolo."
"Samo javi dan prije dolaska, to ti je par maraka u Njemačkoj, čekam vas na nekom od parkinga prije ulaska u Hamburg. Bosi je isto dragao da dolaziš, rekla je da joj obavezno javim kada budeš tu. Hajde sada da ne trošiš, kod vas je ovo skupo."
"Ciao Goga."
"Ciao Bam.. Đoni."
Nasmijala se i pustila slušalicu. Još sam malo stajao sa slušalicom u ruci potom se uputih prema blagajni.

Stvari sam spakirao za nešto više od pola sata. Onih par majica i gaća kao i rezervene traperice i tenisice su stale u okruglu putnu torbu. Istu sam imao namjeru staviti na prtljažnik. Vunenu dolčevitu sam položio preko jakne od umjetne kože. Kožne rukavice i duge gaće sam bacio preko dolčevite. Namjeravali smo krenuti sa svitanjem, a znao sam da je jutro dosta hladno na motoru. Tri luft madraca i šatorsko krilo sam stavio u okruglu JNA torbu sivo maslinaste boje. U istu sam ubacio i Streline tenisice. Strela je imao najslabiji motor pa smo ga radi dinamike vožnje nastojali maksimalno rasteretiti. Bacio sam gumene natezače preko torbi. Iz ormara sam izvukao "Serpico" kožne čizme u meksičkom stilu i položio ih pored jakne i gaća. Bio sam gotov, a nije mi se spavalo.

Možda je Strela za koju putnu u Benny-ju. Okrenuh telefon. Javila se Strelina mama. Da, bio je doma ali je otišao kod Škota u podrum. Zar ne spavamo svi tamo da bi sutra ujutro krenuli skupa čim prije? Smirih je objašnjenjem da je to točno ali da je dogovor bio da se oko deset nađemo kod Škota. Vjerojatno je Strela otišao ranije pa sada pričaju.
"E tko će vas znati djeco? Sretno i pamet u glavu."
"Hvala i vama želim dobro zdravlje dok se ne vratimo."
"Đoni pazi mi na sina. Doviđenja."
Spustila je slušalicu. Njoj je uvijek trebao netko da "pazi na sina". Strela nije bio doma i neće vjerojatno doći noćas. Čudno. Nadao sam se barem razgovoru preko telefona. Škot je provodio zadnju noć sa Ljiljom u motelu "Vojvodina" kod Stare Pazove. Ljilja je vjerojatno rekla svojima da ide na službeni put. Škot je rekao svojima da spava kod mene. Na kraju još samo jedan telefonski bi izazvao težak lom. Sa Strelom sam dogovorio da se nađemo sutra ujutro oko četiri na dežurnoj benzinskoj u Zemunu. Tankamo i idemo do motela po Škota. Odatle ravno na auto cestu Beograd Zagreb. Valjda će doći ujutro na benzinsku. Teško sam zaspao.
Jutro je bilo dosta svježe. Strela je došao na vrijeme. Nisam ga ništa pitao, sam će reći kada osjeti za shodno. Kako smo i očekivali na benzinskoj nije bilo mješavine. Nasuli smo regular iz prtljažnika izvadili ulje "Dvotaktol" i dosuli količinu od oka. Prvo smo dohvatili moj motor i dobro ga protresli lijevo desno. Bilo je još mračno. Strela je već platio benzu onom visokom mršavom radniku na benzinskoj. Onaj drugi niži nam je upravo prilazio.
"Jutro Đoni, jutro Strela."
Prepoznah Makedonca, bio je ok čovjek.
"Jutro Maki, kojim dobrom?"
Malo je slegao ramenima kao da želi reći "ni sam ne znam".
"Jučer navečer je ovdje navratio Aca Psina. Tankao je benzu, kada sam prišao da naplatim rekao je da ti poručim, ako tankaš ovdje, da će poravnati račune sa tobom. Ti si najviše kriv za ono kod Marka. Žao mi Đoni, samo te želim upozoriti da se čuvaš."
"Poruči mu, ako nije ljut kada te vidi, da mi može malo više nego popušiti. Ako je ljut šuti, u protivnom će udariti tebe da se isprazni."
Strela je istupio malo naprijed.
"Poruči mu i to kada se napuši Đonijevog da prelazi na moj, a Škot će ga u među razdoblju guziti da mu ne bude dosadno."
Udario je Makedonca po ramenu. Ovaj odmahnu glavom.
"Čini mi se da se Psina i ovaj put zajebao, kao i sa Markom i Čerkezom."
Mahnuo nam je rukom i polako se udaljio.

Stvari se brzo pročuju u predgrađu. Psina je morao naći nekog krivca za svoj debakl. Izgledalo mu je lakše da se javno kurči i obračunava sa mnom. Čerkeza nije smio niti pomisliti, a ne spomenuti. Vjerojatno je i ono zapišavanje imalo ulogu. Mislit ću o tome kada se vratim.
Polako smo krenuli sa benzinske. Minutu kasnije smo udarili po plinu.

Škot je čekao na parkingu. Već je svanulo. Dok smo ulazili na parking motela "Vojvodina" bacio je cigaretu i ugasio je petom. Nismo skidali kacige. Samo je navukao kacigu i provjerio šator pričvršćen na sjedalo. Krenuli smo odmah nakon toga. Petnaest minuta kasnije smo na auto cesti postigli maksimalnu brzinu grupe. Tempom od 90 – 100 km na sat ne bi nam puno trebalo do Zagreba. Onaj dio ceste u dobrom stanju smo brzo prošli, poslije je došao onaj lošiji. Pazili smo na rupe i aute koji su nas pretjecali. Već je uveliko bio dan i sunce je ugrijalo. Stali smo na benzinskoj da dotankamo i popijemo kavu. Sjeli smo na terasu nekog restorana odmah uz benzinsku. Pred nama su bile tri šalice kave i boca mineralne. Strela je iznenada počeo gledajući Škota.
"Škot moram ti nešto reći u svezi Ljilje i ... pa recimo indirektne povezanosti sa mnom."
Škot ga je pogledao, glumio je zbrinutost.
"Što što što? Da je nisi možda noćas nategao pa ti nezgodno kako mi to reći?"
Počešao se po glavi.
"Nešto se dugo zadržavala u kupaoni, već tada mi je bilo sve sumnjivo."
Nasmijasmo se sva trojica. Škot je bio dobre volje. Dan je bio lijep i bili smo na cesti. Škot je uvijek bio dobre volje u tim uvjetima. Strela odmahnu rukom.
"Znaš Ljiljinu prijateljicu, onu Miru?"
"Onu oko koje se ti motaš već šest mjeseci? Nisam je jebao ako to pitaš, doduše imam to u planu ako ti ne požuriš i ako mi Ljilja dozvoli. Mislim da je zato i pokušala pomoći tebi da je skontaš, plaši se za mene."
Škot je bio stvarno u elementu. Strela je bio malo zbunjen. Izbacio je u jednom dahu.
"Noćas smo bili zajedno. Zakasnio si ti."
Potražio je kutiju sa duhanom i počeo motati cigaretu. Škot je izvadio jednu svoju Drinu bez filtera i zapalio je šibicom. Okrenuo se prema konobarici koja je upravo prolazila.
"Gospodična jednu pivu i tri čaše."
Debeljuškasta cura u minici je samo klimnula glavom i produžila ka šanku.
"Strela ovo moramo zaliti. Ali smo na cesti pa jedna piva na tri dijela. Obično "tko čeka gubi vrijeme" ali kod tebe je bilo "tko čeka dočeka", stvarno si sretni luđak."
Tapšao ga je po ramenu. Piva je stigla. Natočili smo i nazdravili.
"U Zagrebu slijedi nastavak." Dodao sam.
Više se nismo bavili tom temom svima nam je bila poznata Strelina zaljubljenost u Miru. Ljilja je malo posredovala kod prijateljice, pazeći oprezno da ne ispadne da "gura na silu". Čim smo ispraznili mineralnu krenuli smo dalje. Kasno popodne bili smo pred studentskim domom u Zagrebu. Put je prošao bez problema izuzev razmjene psovki sa vozačima i pokojeg pokazivanja srednjeg prsta. Milicija nas je samo jedan put zaustavila čisto provjere radi.

Strelina prijateljica Olga nas je čekala na parkingu ispred doma. Pokazala nam je gdje je najsigurnije da pustimo motore. Pokupili smo stvari i motore vezali skupa tankim lancem, što je bila kakva takva zaštita da ne odlutaju malo na svoju ruku. Pet minuta kasnije sjedeli smo u društvenim prostorijama i trusili neku domaću Ličku rakiju koju su držali u nekoj torbi, a samo bocu od kole na stolu. Alkohol je u društvenim prostorijama službeno bio zabranjen. Olga nas je predstavila svojoj ekipi. Malo su zazirali od nas. Čuli su za priče o Ljubi Zemuncu i dečkima iz Zemuna, a mi smo bili u jaknama od umjetne kože i mirisali na benzin i cestu. Sa druge strane i mi smo slušali slične priče o dečkima iz Novog Zagreba i obračunima negdje oko Srednjaka i Knežije. Svaka strana je bila malo oprezna prema drugoj naročito u prvih petnaest minuta. Trebalo je pola sata da se led malo otopi. Poslije je išlo lako. Priča o glazbenim trendovima najnovijim filmovima, mogućnosti za posao nakon faksa. Kada su čuli da idemo za Hamburg krenula je lavina razgovora. Ubrzo smo dobili par ponuda da možemo prespavati kod roditelja koji su u Njemačkoj. Izgleda da je pola ekipe imalo roditelje na radu u Njemačkoj. Stvarno su bili super ekipa.

Olga nas je odvela na večeru u domu. Imala je dosta neiskorištenih bonova. Nije bilo ni čudo obzirom da je imala stvarno uzan struk. Bila je uredna i diskretno našminkana. Crna kosa i zelene oči. Vrlo zgodna sa simpatičnim licem u tim uskim trapericama. Više mi nije bilo čudno što je Strela dopustio sebi da glumi instituciju "Paloma Frajera za jednokratnu uporabu". Mala bi bacila svakog tko voli žene na koljena. Strela je imao hladnokrvan pristup s curama. Ako je cura rekla "Znaš bilo je lijepo ovih tjedan dana ali najbolje da ostanemo prijatelji", Strela bi to prihvatio bez sujete. Gledajući Olgu nisam se ni čudio zašto. Stvari smo pustili kod ekipe. Nakon večere Olga se ispričala "da još mora učiti ali da će nam pokazati sobu, pa ako želimo možemo se vratiti do ekipe ionako kartaju do kasno u noć". Strela je bio u nekom svom filmu i nije čuo pola objašnjenja. Škot je kao i uvijek bio hladne glave.
"Hvala ali idemo sutra raaano ujutro čim izvučem ova dva međeda iz kreveta."
Olga se nasmiješila i povela nas do sobe. U prolazu smo pokupili stvari. Atmosfera je bila dobra. Čulo se puno smijeha. Jedna cura i dva dečka su nam pružili papiriće sa imenima i brojevima telefona u Njemačkoj. Kome da se obratimo za "ne daj bože". Pozdravili smo se na rastanku.

Čim smo se smjestili u sobi bacili smo se na umivanje i pranje iznad umivaonika. Nije nam se išlo do zajedničkih tuševa. Soba je bila dvokrevetna. Napuhali smo jedan luft madrac i izvadili vreće za spavanje. Legli smo i pet minuta kasnije ona dvojica su bili u svojim snovima. Ja nisam mogao spavati. Previše toga se vraćalo.

Goga

Godina je prošla brzo. Pokušali smo sa skijanjem te zime ali nije nam išlo nešto.

Ja sam otkrio gitaru i prvi hit Djoni Štulića "Balkan". Polako sam umjesto Bambi dobivao nadimak Đoni.
Strela je imao svoje prvo seksualno iskustvo odnosno "skinuo mrak".
Škot se uz Aikido počeo baviti i ronjenjem.
Skupljali smo lovu za bolje motore, "kada položimo". Ja sam uz to imao i prvu dužu vezu od šest mjeseci.

Bosa je poslala sedam pisama. Pet je bilo normalno adresirano na mene. Proslijedio sam ih Gogi bez otvaranja. Dva su imala podvučeno ime. Otvarao sam ih sa radoznalošću. U prvom mi je pisala kako je putovala i da sam stvarno sladak i pravi. Napisala je nešto o tome da ide na neku višu školu i pitala me da li smo "iskoristili filmove" koje mi je poklonila. Ispod pitanja je bio nacrtan širok osmjeh.

Filmove smo kod Škota u podrumu apsolvirali. Gledali smo ih više puta. U prvom su tri dečka zadovoljavali jednu curu na sve moguće načine. U drugom su dvije cure zadovoljavale jednog dečka i pomalo se zadovoljavale između sebe. To su bili klasični "super 8" filmovi bez tona. Pustili bi glazbu i gledali ih uz monoton šum kino projektora. Trajali su oko deset minuta svaki.

Položili smo za A kategoriju. Još je samo falilo "nešto jače među nogama".

U drugom pismu Bosa je opisivala kako je sa cimericom kupila stari stan na kredit te kako ga uređuju. Osjetila se ushićenost uređenjem stana i cimericom "koja je bila izuzetno spretna". Počeo sam pomalo razmišljati o onim pričama da je lezba. To mi trenutno nije bilo bitno u trenutnoj vezi seks je išao odlično.

Moja veza se uskoro okončala, a započela je druga sa starim MZ – 150. Došlo je ljeto.

Goga je i dalje gurala istu relaciju kuća – posao – kuća i izlasci "na prozor". Razgovarali smo na prozoru. Pitala me je koliko koštaju slike za osobnu i ono pasoš. Rekoh joj iznos. Preturala je po novčaniku i brojala sitno potom odmahnula glavom.
"Nama dovoljno."
Bilo mi je čudno.
"Zar ne primaš plaću u Galenici?"
Pogledala me, učinilo mi se da su joj kutevi očiju vlažni.
"Đoni tata mi uzima sve, navodno štedi za mene, pušta mi samo minimum koliko mi treba."
Ostao sam šokiran. Po meni to je otišlo predaleko, dalje od toga nije moglo. Kasnije sam se uvjerio da može. Posegnuo sam u džep i izvadio dvije novčanice. Pružio sam joj kroz prozor.
"Vrati kada budeš mogla u životu."
Pokupila je novac i zagrcnula se. Mahnula mi je rukom i nestala sa prozora.

Ljeto je bilo toplo škola se završila i svi smo upisali neke faksove u "prvom roku". Škot je otišao na strojarstvo, Strela pod pritiskom roditelja na višu ekonomsku, sa planom da nakon toga završi višu građevinsku i ode u Australiju. Ja sam završio na ekonomskom.

Upravo sam radio na motru kada se začuo telefon. Ušao sam u hodnik bez žurbe, veza mi se raspala prije dva tjedna, sa dva prsta sam podigao slušalicu pazeći da je ne zaprljam.
"Halo."
Dublji malo promukao Bosin glas.
"Halo Bambi."
Bio sam iznenađen.
"Hei Bosa."
"Što radiš?"
"Popravljam motor."
Kao da prethodno pitanje nije bilo bitno.
"Želiš doći do mene večeras?"
"Mogu slobodan sam nemam ništa u planu." Nisam to rekao onako hladno kako sam želio.
"Imaš još one čarape?"
"Da."
"Ponesi ih."
"Možda da ih i obučem?"
Nasmijala se.
"To bi bilo fora ali pusti to sad na stranu."
"Ok, oko sedam sam kod tebe, isključi baku da mi ona ne otvori vrata."
"Ciao."
Spustila je slušalicu. Vratih se da dotegnem malo vijke na auspuhu, a koje sam upravo otpuštao sa namjerom da ih zamjenim novima. Izdržaće i ovako dan dva.
Istuširao sam se i navukao traperice i staru vojničku košulju. Iz ormara sam izvukao jeftinu imitaciju "Serpico" čizama. U džep košulje sam ubacio metalne "pilotske" naočale za sunce. Otvorio sam radni stol i sa dna ladice izvukao pažljivo složene Bosine čarape. Ubacio sam ih u drugi džep na košulji i navukao čizme. Krenuo sam ka motoru.

.......................................................................
Mama je dobacila vješajući rublje na špagu.
"Kada se vraćaš?"
Slegao sam ramenima.
"Pojma ne znam."
Za mnom je doletjela jedna štipaljka za rublje. Zajahao sam i navukao ručno obojenu kacigu bez vizira. Dobro je pokrivala uši ali dalje ne. Stavio sam naočale za sunce i startao motor. Izgledao sam samome sebi cool.
Bosina buba je bila parkirana na ulazu u dvorište. Iza nje je bilo dovoljno mjesta da parkiram MZ. Skinuo sam kacigu i polako skidao naočale. Te godine sam gledao film "Easy Rider" koji je neki genijalac preveo kao "Goli u sedlu". Mislio sam da izgledam kao Peter Fonda kada je nonšalantno bacio ručni sat.
Nadao sam se da me gleda kroz prozor. Prišao sam vratima i pozvonio. Sve ideje o cool izgledu su se raspale i vratio sam se u stvarnost. Niz hodnik se čulo kloparanje papuča sa drvenim potplatama.
Otvorila je vrata. Inače je kosu bojila u plavo i nosila na lokne. Sada je bila više plava, a ispod kose su me promatrala dva plava oka. Nikada prije nisam obratio pažnju na boju njenih očiju. Uvijek sam gledao u njenu zadnjicu, noge ili grudi. Osmjeh je bio iskren i topao. Na sebi je imala istu kućnu haljinu od prošle godine samo malo više izbledjelu.
"Upadaj, baka je legla pa smo skoro pa sami."
Ušao sam za njom u onu sobu koju sam poznavao još od prošle godine. Nered je bio veći. Nešto rublja je bilo razbacano po ležaju, a torbica sa šminkom nemarno bačena na stol za kojim sam ranije pio. Na istom stolu je bila i otvorena boca čivasa te pepeljara sa upaljenom cigaretom. Na podu su bila dva poluotvorena kufera. Pitao sam se što je sve unutra. Pogledao sam je i čekao da počne. Prišla mi polako i položila dlanove na moje obraze. Polako i bez ikakvog pritiska savijala je moju glavu prema sebi, a potom me nježno poljubila u usta.
"Sjedi."
Polako sam se okrenuo i sjeo u onu staru fotelju. Odkloparala je niz hodnik i vratila se sa kolom i čašom punom leda. Ubacila je led u čaše i nasula čivas. Gurnula je kutiju sa mentolkama ispred mene. Odmahnuo sam glavom i izvadio kutiju LD-a i stari benzinski austrijski upaljač. Zapalih cigaretu. Nasmješila se.
"Brzo dograđuješ osobnost, neki se rode sa tim, a neki je nikada neće imati."
Nije mi bilo jasno što želi reći.
"Kako misliš?"
Pokazala je glavom na upaljač.
"Zašto ga koristiš?"
"Našao sam ga u djedovim starim stvarima, svidio mi se jako, popravio sam ga i ...."
"To je razlika, uzeo si ono što ti se svidjelo, a nisi težio za nečim čime ćeš impresionirati okolicu, recimo ZIPPO ili plinski Ronson. Neki te stvari uzmu jer im se sviđaju, a neki samo zato što su poznate marke."
Posramljeno sam razmišljao o onih par minuta kod dolaska, kada sam želio biti Peter Fonda. Sada mi je bilo drago što me nije promatrala, to bi bila parodija. Slegoh ramenima.
"Čovjek uvijek treba uzeti ono što mu se sviđa. Ako uzima nešto što drugi smatraju da treba uzeti, a to mu se ne sviđa već isto uzima radi okolice, nije svoj."
Smiješila se.
"Imaš čarape?"
Posegoh rukom u džep košulje i pružih joj smotuljak čipke oblikovan u hulahopke.
Uzela ih je i zavukla jednu ruku u nogavicu. Lagano je pomirisala.
"Nisi ih prao?"
"Ne tako su dulje imale miris pa mi je ..."
Ponovno se smiješila.
"Tako nekako."
Gledala me nježno.
"Možeš ostati cijelu noć?"
"Mogu nitko me ne kontrolira više, ne radim pizdarije i nemam frke sa milkanima."
"Skini čizme, a ja idem po još neke stvari."
Ponovno je odkloparala niz hodnik. Polako sam skinuo čizme i položio ih pored fotelje. Dok se vraćala zamjetih da nosi neke crne obične čarape. U ruci je nosila pladanj sa zdjelama. Zatvorila je vrata i počela slagati zdjele na stol.
"Račići, okruglice od riže, crni kruh i slane srdele. Vino imam u ormaru."
Polako je odložila poslužavnik na stolić pored kreveta i okrenula se. Gledala me. Potom je skinula kućnu haljinu. Ispod je imala samo mini čipkani grudnjak i samostojeće čarape. Nije imala gaćice. Međunožje je bilo izbrijano. Sve moje cure prije toga nisu brijale skoro ništa. Tri od četiri koje sam vidio gole se nisu brijale niti ispod pazuha. Samostojeće čarape su u to doba bile rijetkost. Cure su nosile jeftine najlon hulahopke koje bi se zarolale ispod traperica u gornjem dijelu. Polako je prilazila i ubacila ponovno led u čaše te dosula čivas.
"Ne žurimo, počni se skidati kada osjetiš da si opušten."
Pružila mi je čašu potom sjedajući na krevet zazvijeckala ledom u svojoj čaši.
"Živjeli."
"Živjeli."
Tek sada sam zamjetio da ima tetovažu na lijevoj dojki onaj dio iznad bradavice koji grudnjak nije pokrivao. Mala slatka mačkica koja sjedi. Oko vrata je imala zlatni lančić sa pentagramom.
"Bambi ti si dobar i čvrst."
Pogledah je upitno.
"Jedino tebi nije bitno što ova okolica priča o Gogi i imaš dovoljno hrabrosti da pričaš sa njom."
Nisam želio pričati o Gogi. Ipak upitah.
"Kako ide to sa Dejanom?"
Malo čudno se nasmiješila.
"Valjda dobro."
Otpio sam gutljaj, iz nekoga razloga odjedanput se ni meni nije žurilo. Bilo je nečega u ovom trenutku, želio sam ga produljiti. Polako sam otkopčao par dugmadi na košulji. Bosa se smiješila potom prišla i uzela par račića na kruh.
"Moramo baciti nešto u kljun inače će nas ovaj čivas brzo nokautirati."
Vratila se na ležaj, očigledno je zaboravila na vino. Nasuh si malo kole u čašu. Sjedela je na ležaju i grickala račiće. Kruh je pustila na stoliću pored ležaja. Priđoh joj polako i položih ruke na ramena. Potom sam se spustio na koljena i otkopčao joj grudnjak. Grudi su se spustile prema potkoljenicama. Stvarno su bile velike i imale oblik kruške. Počela mi je dalje otkopčavati košulju. Polako.

Probudio me miris kave. Sunce je probijalo kroz zavjese. Bosa je u kućnoj haljini sjedela na rubu kreveta. Nježno me promatrala. Na pladnju pored mene je bila šalica kave pepeljara i čaša soka. Polako sam posegnuo za kavom. Potom sam vratio šalicu na pladanj. Otpio sam malo soka potom se okrenuo i dohvatio cigarete sa stolića pored kreveta. Zapalio sam i ponovno uzeo šalicu sa kavom. Želio sam je izvesti do Benny-ja koji se tek otvorio ili u pizzeriju, potom se prošetati sa njom.
"Što radiš poslije podne?" Upitao sam tiho.
Dugo me gledala.
"Bambi nećemo se vidjeti poslije podne. Nemoj me krivo shvatiti nemam nikoga ovdje ali ja nisam za tebe. Starija sam dosta i već sam u svome filmu. Kakav je takav je. Ti tek otkrivaš svoj film. Ne želim ti smetati. Dobro ti ide i nastoj dalje biti svoj. Mi ćemo se viđati ali ti ja neću biti vodič. Put ćeš pronaći sam."
Otpila je gutljaj kave i počekala. Kada nisam ništa rekao nastavila je.
"Sutra navečer se vidimo. Prekosutra ujutro idem. Došla sam samo obaviti nešto i idem dalje."
Položila mi je ruku na podlakticu.
"Stvarno si osoba."
Polako sam ispijao kavu. Nisam znao što reći. Polako ugasih cigaretu u pepeljari. Počeo sam se oblačiti. Gledala me kako navlačim čizme i stavljam naočale u džep.
"Vidimo se sutra navečer. Poslaću ti prave Serpico čizme i naočale kada ti se toliko sviđaju."
Posegnula je rukama iza vrata i otkopčala lančić sa pentagramom. Potom je prišla i zakopčala ga oko mog vrata. Spustih joj ruku na natkoljenicu. Još je nosila one samostojeće čarape. Ljubila me polako i nježno. Nisam vjerovao da je noćas pokazala toliko tehnike i strasti. Polako je skinula jednu samostojeću čarapu i umotala je u kuglicu. Kuglicu je meni utisnula u dlan.
"To ćeš mi vratiti kada dođeš u Njemačku, a doći ćeš. Do tada neka te štiti moja amajlija koju sam ti dala."
Dodirnula je lančić oko mog vrata. Uzeo sam kacigu sa stola i krenuo prema izlazu. Na izlaznim vratima sam zastao.
"Doći ću sutra navečer oko sedam."
Klimnula je glavom potom me brzo poljubila. Izašao sam vani i zajahao motor. Trebalo mi je piće i još malo vremena da razmislim. Startao sam i zaputio se prema Škotu. Možda je i Strela tamo.

Strela je bio tamo. Imao je i on "prinovu", stari MZ 125. Bilo je korozije na njemu ali motor je dobro radio. Bili smo doista zadovoljni. Škot je čekao svoj novi Tomos – Elektronik 90. Sada su to već bili motori. Popili smo koju rakiju od kruške. Škotov djed je radio te rakije. Jako je pekla. Nazvali smo je "Gromovača" skraćeno od "prži ko grom".
Slijedeći dan sam proveo u polu snu. Malo sam i raspravljao sa samim sobom u glavi. Nitko nije obraćao pažnju. Navikli su da imam napade "ćutologije".
Navečer sam navratio do Bose. Otključala je vrata i bez riječi smo krenuli ka sobi. Počeo sam je ljubiti i skinuo joj odmah onu kućnu haljinu. Bila je gola. Podigao sam je i odnio do kreveta.
Ujutro me probudila oko četiri. Kava je čekala na stolu pored fotelja. Sjeli smo u fotelje i zapalili cigarete. Dok smo pili kavu prelazila je noktom lijeve ruke po mojoj nadlanici.
"Moram se spakirati i krenuti, obavila sam jučer sve što je trebalo."
Pogledah je.
"Vidimo se još?"
"Naravno."
Položila je ruku na moju.
"A ti budi svoj, pisaću ti i ponekada te nazvati."
Poljubila me.
"Poslaću ti ponekada ponešto po nekome. Ne želim te kupovati, samo ako mislim da bi ti se nešto svidjelo, to ću ti i poslati."
Poljubila me i počela ubacivati stvari u kufere. Obukao sam se i zagrlio je.
"Puno si mi pružila."
Nježno je prešla prstom po mojim usnama.
"Idi Bambi. Molim te."

Okrenuo sam se i izašao bez riječi. Znao sam da me neće pratiti. Otključao sam vrata i skoro otrčao do motora. Startao sam i navukao kacigu. Počekao sam da se motor razbudi potom dodao gas i krenuo. Trebalo mi je neko opuštanje da razmislim.

Dan sam proveo kod Škota. Pili smo pive koje je ukrao u skladištu gdje je radio preko omladinske, slušali ploče i pričali o knjigi "Galeb Jonatan Livingston". Pred kraj dana sam se zapitao koliko je Bosa imala sličnosti sa Jonatanom Livingstonom i ona je nešto nosila u sebi ali nisam znao što. Nazvao sam svoje i javio da spavam kod Škota. Mama je samo prokomentirala "Navrati ponekada doma".

Dva dana kasnije smo otišli po Škotov Elektronik 90. Dok smo polako vozili natrag osjećali smo se posebno. Ovo su već bili pravi motori.

Naredna dva tjedna su brzo proletjela. Bacali smo đireve znatno dalje. Izlazili na obilaznicu sa više traka i isprobavali pomalo mogućnosti novih motora. Sređivali koroziju na Strelinom motoru i auspuh na mom. Kod Benny-ja smo bili inventar navečer. Povremeno bi bacili vožnju do Slankamena u ribičiju i na malo kupanja. U pjesku na obali smo sparingovali i provjeravali što smo naučili ove godine iz tehnike "borbe prazne šake". Smirio sam se i postigao neku ravnotežu. Onaj princip Jin i Jang mi je nekako postao bliži.
- nastavlja se-

Jako dobro. Sviđa mi se stil pisanja... :)