'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

dan je bio baš sjeban.

toliko da su mu riječi sjeban,jebeno,odjebi i sve u tom tonu bile ko Crna višnja,nisu silazile s usana. a razlog sjebanosti u
svojoj glavi nije uspio odmah detektirati.

nije mu smetalo niti ovo maglovito vrijeme,iako su se tamno sivi oblaci poput šala obavili oko Medvednice,niti peć koja je
jedva gutala dim iz peći kad je pokušao malo temperirati sobu nakon dolaska kući ,a bogami nije smetalo ni pomaknuto
vrijeme pa je ovaj dio dana ,kad je još mogao obavljati poslove po vani ,morao zamijeniti sa sjedenjem pred televizorom ili
ekranom sa kojeg su blještali komentari teških egocentrika sa jednog nekad popularnog portala.

za njega je to bio još samo jedan običan dan u okruženju na koje se je privikavao već neko vrijeme...već neko duže vrijeme.
ono kaj mu je sjebalo dan imalo je dublje korijenje.

s mjesta na trosjedu,s kojeg je gledao cestu i susjede kako prolaze,vidio je samo objekte.

samo tijela koja su se kretala u jednom ili drugom pravcu,lica poznata iz djetinjstva ili njihovi nasljednici iz prvog ili drugog
koljena ali nije tu bilo duše....prazni izvještačeni osmjesi i kimanje glvom ljudima koji su nekad bili bliski ali bliski zbog
potrebe da si pomažu dok je trebalo. a više nitko nikoga ne treba. svi imaju sve.

materijalno je bilo najviše važno. dobar auto,kuća s uređenim dvorištem,nasljednici s dobrim poslom koji je cvao....sve je to bilo normalno.

nije bilo normalno da se komunikacija svela na - dobar dan -ili čak ni to.

ljubomora,zavist,jal su zamijenili ono-daj sused,bumo si nekaj spili na brzinu- pogledi svisoka koji su se očitavali i na
najbanalnijim segmentima života...ekranu na komjuteru.

ljudi kojima je život toliko bijedan da im je sve (osim njih samih,naravno ) bilo dosadno,nevažno,glupo. ljudi koji su za vlastiti neuspjeh tražili krivca u svojoj okilici....društvu,politici,svjetskim zavjerama....

a najgore od svega bilo je....nije imao s kim pričati.

šuplji koraci koji su se pojačavali,kao da se odbijaju od zidova,tiktakanje zidnog sata i grgoljanje zraka u radijatoru te lavež pasa koji se vezao jedan na drugi,ovisno o tome tko je ili što prošlo cestom,bili su svakodnevnica....bili su ono što mu je dan napravilo sjebanim,nepodnošljivim i bili su odjeb na kvadrat od onih dana kad je, biti svoj ,značilo biti čovjek.
nesavršen,neukalupljen,mali čovjek ali ne "vuk" jedan drugome.

zakimao je glavom,napravio neki pokret koji mu je dao do znanja da je zapravo pričao sam sa sobom a onda uzeo daljinski i stisnuo gumb.
omiljena humoristička serija upravo počinje.

barem će se od srca nasmijati

Polet je kriv za sve!

Sjebanom je svaki dan sjeban! Okreni se životnim radostima! Zamisli da ne živiš u Hrvatskoj!

Bez obzira jesi li na selu ili u gradu, u ulici djetinjstva ili nekom novom gradu, svuda je isto. Ljudi su se otuđili jedni od drugih. Neki radi zavisti, mnogi radi novog načina življenja. Normalno je biti sam(a) unutar svojih zidova.
Postajemo samoživa stvorenja. Svaka generacija, sve više...

Zaboravih napisati najvažnije. Sviđa mi se tekst. Nije valjda tvoj? ;-)

Darth, ti kao da nisi sve pročitao.
Bijeg od stvarnosti je uvijek dostupan i prisutan....Tv,internet....omiljene humoristične serije....ne treba ništa zamišljati,samo pustiti mozak na pašu.

CR,tu smo ,gdje smo. A za mnoge stvari smo sami krivi jer ih možemo promijeniti a ne činimo ništa nego se prepuštamo postojećem stanju.

Znaš da je lako provjeriti tekstove na netu. :)))
Ili na preko 60 stranica blogova provjeriti sličnost izražaja.:)))
Ja u načelu pišem kad ja želim pisati a ne kad mi se to nameće.:)

https://www.youtube.com/watch?v=K37BhzM0I8I

:)

otkud me skicas? :))

Pimpi,citirati ću jednu osobu s bloga:- ljudi ne razumiju da znam neke stvari bolje od drugih.!:))))

Jaro,različiti doživljaji,srećom.

:)

ČIJA JE TO GAJBA?

To sam ja nekaj kupil za stare dane.;)