Mic, mic...

Svi smo sjedili za velikim stolom i ručali.

Nono ili papa' (mužev otac) je bio na začelju stola kao pater familias, jer je on bio najvažnija osoba u toj obitelji. Njega je šogorica s puno poštovanja prvog nudila hranom, birala mu najbolje komade mesa, a on onako mali i mršav, sve bi pojeo, jer i to je bio dio njegovog patrijahalnog ponosa.

Nije da ga je svatko slušao, djeca su se šalila s njim, izazivala ga da nešto kaže, a onda kad bi rekao, snimali su ga na magnetofon i onda poslije puštali neizmjerno puta jedno te isto i umirali od smijeha. On bi se branio, pa nisam ja to toliko puta rekao, i dan danas se sve to prepričava i smijemo se, iako je od onda prošlo, pa sigurno, četrdesetak godina, a nona odavno više nema.

Hrana je bila jednostavna, najčešće sam ja kuhala po njihovom, jer ja sam bila zadnja pridošlica u obitelj, a i obično sam bila na godišnjem odmoru, btw. nikoga za to nije bilo briga, bila sam slobodna i kuhala za cijelu obitelj dok su oni radili po uredima, a nono i muž su bili u kampanji okopavali krumpir ili obrezivali lozu, a ja kuhala (muž inženjer, ja profesorica, VSS radna snaga).

Tako smo sjedili za stolom, domaće malvazije je uvijek bilo na stolu i boca maslinovog ulja u tamno zelenoj boci, za začiniti salate, tvrdo kuhana jaja, šparuge koje su još to jutro rasle u šparožini.

Ja sam bila pridošla (istarska snaha) u tu obitelj part time, iz Zagreba i nakon godišnjeg 'odmora' bi se vraćali u Zagreb na posao, 'odmor'.

Na Dolcu se oduvijek kupovalo dalmatinsko maslinovo ulje ili je po vezi (susjeda) stizalo direktno s Brača, tako da sam znala kako treba izgledati i kakav treba imati okus pravo i čisto, nemiješano maslinovo ulje. Nije se to tada zvalo djevičansko ili ekstra djevičansko. Bilo je to samo dobro 'domače' maslinovo ulje.
Bilo je gusto, zeleno, a okus mu je bio po bademima, fini pitomi, nježni okus s karakterističnim mirisom po zelenim maslinama.
Bilo ga je zadovoljstvo politi po radič (nije ono što je kod nas, mladi listovi maslačka) salati, to je kod njih nešto slično matovilcu s većim mekšim listovima, bljeđe zelene boje i najvažnije, bralo se u vrtu iza kuće pa je uvijek bilo svježe...i polivalo se sa octom, sad bi se taj zvao bijeli aceto balsamico od prevrele malvazije i istarskim maslinovim uljem.

Tada sam bila napravila kardinalnu grešku, koja me koštala ugleda u toj obitelji s malešnim nonom na čelu. Rekla sam iznenada, ovo ulje ne valja, gorko je. Ovo ulje je rancig.

Nastala je tišina i svi su se pogledavali i onda je nono rekao, kao predstavnik obitelji, hladnim glasom, ulje je upravo onakvo kakvog ga stoljećima radimo i svi koristimo isto ulje i nama je dobro (a sotto, sotto je mislio, ma koja si mi ti, da mi to govoriš).

Tada je proradio biolog/kemičar u meni i počeo se raspitivati o tehnologiji proizvodnje, od skupljanja maslina, do odvoženja u mlin i ekstrakcije maslinovog ulja i tada sam shvatila u čemu je stvar (između ostalog).
Masline i sorte maslina su bile u redu, ali način je bio kriv, skupljali su masline duže vremena, da bi ih se nakupilo i držali su ih u bačvi u kantini dok se ne bi sve obralo, što bi potrajalo.
Iako je bilo hladno, jer se masline obiru u studenom (otpale mi ruke od hladnoće), u međuvremenu su se ipak u toj bačvi događali kojekakvi prirodni procesi, fermentacije, izmjene u kemijskoj strukturi maslina i kad bi došle do mlina, nisu bile više svježe, svježe.
A da ne govorim o tome, da su se u mlinu miješali urodi jednog vlasnika maslina s drugim, ali kako su svi imali istu proceduru, ulje je bilo slično, tako da baš nije bilo neke velike štete.

Kad sam to čula, ja mlada zagrebačka cura, rekla sam, masline se moraju nositi u mlin isti dan i ne miješati se s tuđim maslinama. Tada je nono samo odmahnuo rukom, jer njemu je baš takvo gorko ulje na koje je navikao cijeli život, prijalo i nikakvo drugo, bračko ili dalmatinsko nije dolazilo u obzir.

Od tada je prošlo puno vremena, vremeplov se odjednom vratio u 2019. godinu, a istarsko maslinovo ulje je postalo najbolje ili jedno od najboljih i najcjenjenijih na svijetu, nagrađivano.
Postalo je fino, malo drugačije, s karakterističnim okusima autohtonih sorti maslina kao buže, bjelice, crnice i drugih, uz dodatak nekih talijanskih sorti. Fino na nepcu, na kori kruha, na crostinima, na salati, u bakalaru na bijelo ili na nježnim kuhanim šparugama.

Pa si mislim, eto, došlo je na moje, iako znam da bi sve bilo isto i bez mene, ali se valjda netko za tim stolom sjeća, sad su ta djeca odrasli ljudi, naravno, nona već dugo nema, da je tamo neka purgerica savjetovala kako se treba proizvoditi maslinovo ulje, haha.
Ako se i ne sjećaju oni, ja se sjećam.

Bravo Juicy, uživio sam se u tvoju priču i vjerujem da je bilo baš tako ;) . Ma eto... i tvoj je doprinos u svemu tome velik, rezultati se vide ;)

Haha, hvala, ima još puno toga neispričanog, život mi je bio dug, samo mu treba vremena na dozori, da eksplodira i izađe van sve skupa...nadam se, bit će

Ne sumnjam uopće da će biti još tih tvojih priča iz prve ruke ;) ... samo polako, za sada ti sasvim dobro ide. Have a great day ;)

eh, moja naturalizirana istrijanka, bravo! ne samo da si unaprijedila tvorbu maslinova ulja u istri (poznata je upravo vodnjanska) već si definitivno ovim zapisom unaprijedila blog koji danima već (da ne kažem i mjesecima) vapi za nekom dobrom pitkom i pismeno napisanom pričom! ovo si ispričala u duhu najboljih spisateljica...prema tome moj palac gore za još takvih priča! ide to tebi jako dobro, em sadržajno em stilski em zanimljiva tema!

Bravo za tebe juicy...a i priča je tako toplo napisana...čovjek se nađe u tom vremenu.
I ja sam dobila sa Hvara maslinovo ulje od prijatelja i ...bilo je gorko i nisam ga upotrebljavala ...i onda je došla moja snaha...oma je sa otoka Ugljana i ja joj kežem kako mi je žao baciti ulje ali,....ne valja...a ona proba i kaže"Baka...ovo Vam ej ulje prva klasa...to je super.Samo ga jedite...to je hladno prešano i nije malo dao za njega"!I ...pojela ga u salatama.Inače ga jedem svaki dan ali ne kuham na njemu jer mi je šteta.
No....još jednom...bravo za te!

...kao kuhar iz nužde još se nisam usudio koristiti maslinovo ulje ali moje skromno mišljenje je da maslinovo ulje i najbolja vina zahtijevaju veliko umijeće i godine iskustva zato proizvodnju istog smatram nekom vrstom umjetnosti.

Moje je iskustvo da se fino, gusto, zeleno, hladno prešano ulje ne koristi za prženje, jer ima dosta dijelova maslina u sebi, zato i jeste zeleno, koje prilikom prženja na visokoj temperaturi gori i ulje se dimi...takvo fino maslinovo ulje najbolje je sirovo na salatama, ili može i kuhanje, jedino ne prženje, uvijek, samo Extra vergine maslinovo...talijani koriste za prženje rafinirano maslinovo ulje koje nije gusto zeleno, koje se zove samo Olio d'oliva

Prijevod: Olio d'oliva = maslinovo ulje, Olio vergine d' oliva = djevičansko maslinovo ulje, Olio extra vergine d' oliva =extra djevičansko maslinovo ulje

Divna prica... svakodnevno koristim maslinovo ulje, najcesce kupljeno ovdje u trgovini, pretezno italijansko, svake godine dobijem na poklon jedan litar iz Hrvatske...

Ja, otkad sam sama, porošim oko 1 litru na godinu, možda mrvicu više, žalosno...
Nekada su se trošile litre, naročito u Italiji, kuhalo se skoro sve na maslinovom ulju i začinjavalo se s extra djevičanskom uljem.

U Toscani se trošilo toscansko ulje u na jugu Italije ulje iz Puglie. Najbolja ulja u Italiji. Ne krivotvorena kao danas.

Tako je Mai, neki put priča sama želi izaći, neka muzika, neki miris, nešto te podsjeti i riječi same izlaze bez naročitog napora, naročito zato što je sve doživljeno.

Možda i zato što nemam sadašnjosti, budućnost je neizvjesna, preostaje samo prošlost i žal za njom.
Ostaju uspomene koje se nikad ne mogu i neće zaboraviti.

da, upravo večeras neka mjuza (prije tvoja nego moja bar po godinama) izlazi na sve pore! uživam...imamo prošlost, imamo danas...a sutra...ako dođe, dobro je došlo ako pak ne...nema žaljenja, kaj ne? doživjele smo (i ti imaš dva braka iza sebe) i preživjele puninu života! što još? hm..teško je reći što nismo još doživjele? uglavnom, ponavljanje ponavljanja...ali ponekad je ljepota upravo u tome!

Ajde, da ne bude 13 komentara, ne da sam praznovjerna, nego onak' za svaki slučaj :)

Lijepo. I dobro kaze sara da nam je blog nekako postao rancig. Kao nekad ulje. Previse toga u istom mlinu, a ni to nije doslo svjeze. Tako da ovaj tvoj zapis odise friskinom i lakocom Tx

Super, Juicy baš sam s užitkom pročitala:))

mi ga doma koristimo baš puno, uglavnom otočka ulja, Hvar ili Brač , a okus pravog, finog ulja,onakav kako si ga opisala, meni najbolji na kriškama pečenog kruha

Odlična priča, koja je dotakla puno segmenata iz tadašnjeg vremena,
ne tako davnog, a opet totalno drukčijeg, od ovog koje upravo živimo.
Gotovo sam se pronašla u svakom :)*

Jutro...lijepo..krasno,vidim da ima ljubiteljica maslinovog ulja poprilično..
.hmm...jel se koja razumije u čišćenje,obrezivanje....da mi da ruku..?.....plaćam u naturi (čitaj...u ulju. .)...;)))))))

Il samo da ima dobru volju...sve joj (im....ako vas je više..) pokazem..;))))))))))

dovla, my dear friend, na mene ne računaj,
masline su mi dugo bile inspirativne, dok sam slikala, (ne fotografirala),
tih mojih slika, najviše u ulju, (ne maslinovom, već u tehnici ulja), ima svuda po svitu,
to je moj doprinos čovječanstvu, na ovu temu :))))