ovo nije blog

A kaj su to danas potpisivali? Došo sam s kanticom za graheka, a uvalili su mi neki papir pod nos ,dok su neki likovi nekaj laprdali na mikrofona. Reko sam da nebum niš potpisival bez svog odvjetnika, i pobjegao s mjesta događaja.
Čul samda se u Trakošćanu dijeli grah, al dok sam došel tam, već su sve pojeli (nitko mi nije štel stat dok sam stopiral, pa sam na kraju išel biciklom tam)

* kako bi bilo lijepo napustiti ovaj hrvatski cirkus jednom zauvijek

Je imal je Krelec praf: Alija Sirotanović,( onaj s "premalom lopatom") je onaj sa one druge novčanice, kad se već sve počelo raspadati, i kad je nula bilo sve više i više.ja sammislil da je toonaj rudar s ključem za visoku peć. Rudar se zval drugačije: Evo kak se zval:
Arif Heralić je bio radnik u željezari na visokoj peći u Zenici. Njegovu poznatu fotografiju uslikao je N. Bibić, novinski fotograf Borbe 1954. godine, da bi se kasnije ta slika iz novina našla na novčanici od 1000 jugoslavenskih dinara, izdatih od 1955. do 1981. godine, koja je renominirana u 10 novih dinara od 1965. godine. Kao invalid rada, Heralić je umro u ekstremnom siromaštvu i bijedi 1971. godine.


"Mimikričan usprkos sebi, To je Eternis gledan iz određenog kuta. A tijekom zime, ispod kaputa umatao sam se trakama od novinskog papira i ne bih ih uklanjao sve do ponovnog buđenja zemlje, onog pravog, u travnju.Književni prilog "Jutarnjeg lista" bio je izvanredan za tu svrhu, čvrst i nepropustan za svaku prigodu. Prdeži ga ne bi poderali. Što ćete, čmar mi prdi nakon svega i ničega, stoga sam obavezan to spomenuti s vremena na vrijeme, usprkos odbojnosti kojom me to ispunjava. Jednog sam ih dana brojio. Tri stotine petnaest prdaca u devetnaest sati ili prosječno više od šesnaest na sat. Sve u svemu, to i nije mnogo.Četiri okidanja svakih četvrt sata. To nije ništa. Čak ni jedan prdac svake četiri minute. Nevjerojatno. Hajde, hajde, ja sam samo sasvim mali prdonja, pogriješio sam što sam o tome govorio.
NEVJEROJATNO KAKO VAM MATEMATIKA POMAŽE DA UPOZNATE SEBE."

(Tekst je Becketta Samuela, ali napisal ga je prije mene samo zato kaj se rodil prije mene...Inače, to mi je ukral i stavio u jedan od svojih romana. Ovaj mu se zove "Molloy". Prokleti Irac, i on me pokral prije vremena...:P Da nije odlepršal davno,svašta bih ja njemu još rekao:P)) Kradljivec jen. "U čekanju Godota" je hrvatski proizvod,a on si ga je prisvojil..Sve je izokrenuto,nekajne štima u kvantnoj stvarnosti,vjerojatno je došlo do nekog strašnog poremećaja u vrijeme-prostor polju.

Ideš (hvala Bogu) i Irsku?

u Irsku? -ispravak krivog navoda!

Idem u Irsku, na grob Samuela Becketta. Morti me zaposle na poslovima čišćenja i održavanja grobova.

NEIDI NIKAM MOŽEŠ I TU BITI GJOBAJ, U VEJIKOM TJGOVIŠČU TJEBAJU !!!