zoom
„Vrijeme je dobro.“, mislim si.
Zlatno vrijeme, kuće u zavjetrini i zemlja bez rata.
Dobro usklađeni satovi.
Sjedimo u travi i smijemo se,
Žutim glavama narcisa pod obalom,
Mekom danu bez tajne,
Vodi u jezeru, tihoj, bistroj i zelenoj.
I njenoj djeci u odrazu,
smiju se natrag.
Navečer,
Grizemo si bedra i lajemo na mjesec.
Smijemo.
Jer,
Krošnje bujaju,
Možda je kasno ljeto, samo sunčan dan ili sasvim paralelan svijet,
ne gledam u nebo i ne mislim da prolazimo,
Ali nešto se sigurno događa,
osjećam da rastem.
20.05.2019. u 0:17 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar