hodam kroz zidove

bila je zima, snijeg, studen velika..prozorska stakla su bila zamagljena, inje se lovilo za drveće..sve je bilo nekako čarobno, nevino bijelo i lijepo, ali samo uz vatru kraj toplog kamina..pustom ulicom teturao je dječak, skromno obućen i promrzao..odjednom je pao na snijeg i ostao ležati..ja sam stajao uz prozor i čekao..čekao sam godinama, nosa pripijenog uz staklo..čekao sam svoga sina..odmah sam istrčao na snijeg do palog dječaka.. možda je to moj sin..? uhvatio sam ga za malu promrzlu rućicu u kojoj je još jedva bilo malo života..brzo sam ga unio u toplinu kuće i smjestio na ležaj kraj peći..uskoro mu je toplina vratila boju u obraze..pogledao me svojim velikim nevinim okicama i nastavio buljiti u mene..ja sam gledao u njega i nisam mogao glasa izgovoriti..onda je dječak zatvorio oči i zaspao..osjećao se ugodno i sigurno..sjeo sam uz njega i zagrlio ga..suza mi je sama potekla..tko je taj dječak..sigurno nečije dijete, dali sada netko pati i strahuje za njega..dali ga sa zebnjom očekuje..maleni je spavao i nije mi mogao odgovoriti na to pitanje..ma vjerojatno da ga nitko ne očekuje, tko bi ga pustio slabo obućenog, gladnog na ovo vrijeme, ma sigurno nema nikoga..odlućio sam da bude moj sin..ja sam ionako čekao svoje dijete, i dalje ću ga čekati, ako ikada dođe, imat će se s kim igrati..možda mi dođe čovjek, a ja čekam dijete..ma ne, ne može doći čovjek, od mene je otišao kao dijete, takav se mora vratiti..možda je ovo dijete zamjena za njega, ali kod koga je moj sin..hoće li ga taj voliti, kao što ja volim ovo nepoznato jadno dijete..? kakva je ovo igra, čija..tko se igra sa očinskim osjećajima. odjednom i meni se prispavalo, ali moram se boriti protiv sna.. u zadnje vrijeme sanjam opako grozne snove..u tim snovima se izobličim, budem krvav, jedem malu decu..o bože, što ako je to istina, što ako to nije san, što ako sam pojeo vlastitog sina, sina kojeg čekam godinama. ne, nesmijem zaspati, neka netko probudi ovo dijete, neka netko probudi mene..još se sjećam da sam prije sna zavikao, bježi dječaće, bježi..

James Bond ljubi i ubija.

Ljudi vole i ubijaju kao škorpije.

Teško mi je tipkati s moba.

I sad kad dođeš ovdje s imenom Blaž i osječaš se blaženim ovdje na ovoj Iskrici među jako puno ili masu djevica..... ma moraš biti blaženi na kvadrat minimalno......

Davor Gobac pjeva....

Imao sam prijatelja
Koga je stalno bolila glava
Svaki dan
Bio je jako pametan

Jednog se jutra probudio
Jako je oglupio
Kroz glavu mu je zujalo
Prijatelj je vrištao

Osjećam se haj
Mozak baj baj

Osjećam se haj
Mozak baj baj