hodam kroz zidove

pahulje bijele, lagano su sjele. sve je bijelo..neka druga djeca trče ulicom i uživaju u bijelini snijega..pogledom ih pratim, moj sin nije među njima..u kući je toplo, a meni oko srca hladno..volio bih da je vani među ovom djecom, volio bih da me gađa grudvama snijega..volio bih da ga vučem saonicama po putu.. da se zajedno smijemo mojim budalaštinama, koje radim samo za njega, da ga nasmijem. da mu grijem one malene ručice, da mu radim grude, čarobne grudve kojima će me uvik pogoditi. možda se razljutim pa na sanjke stavim snjegovića, sinovu kapu i šal.. pa ću da ga vučem po ovoj bjelini i budem sretan, jer vućem svoje dijete i sa njim sam..kada se dovoljno istrčim i promrznem, pitat ću snjegovića na sanjkama da li želi da uđemo u toplu kuću i ugrijemo se..ući ćemo u kuću, znam da će se rastopiti kao i moja mašta o tome da je to moje dijete..kad zatvorim oči, sve je moguće. ako je to cijena, neću nikad više otvoriti oči..eto ipak sam pokušao da budemo zajedno..a snijeg i dalje pada..moj nos je stisnut na prozor, dječji smijeh se razliježe ulicom, samo u meni nešto vrišti, nečujno.. čudim se da je još uvijek nečujni vrisak.. izaći ću van na snijeg i vrištat ću na glas.. možda ugledam male tragove stopala u snijegu, možda su to baš njegovi tragovi, koje čuvam u sebi.. možda će ipak doći, neću se maknuti sa prozora da mi ne promakne, ne bih si to oprostio..moram gledati u daljinu, ćini mi se da dolazi.. i neka mi nitko ne govori da je sad odrastao, da će doći velik, on je maleni otišao i maleni će se vratiti.. nisam imao veliko dijete, ne lažite me.. ove godine što su prošle njega neće promjeniti, on je još uvijek maleni, moj maleni Petar Pan, on nikada neće odrasti. Samo se malo zagubio, traži me, moram i ja krenuti prema njemu, da se što prije nađemo. ali tko će gledati kroz prozor kad odem pred njega. možda baš tada prođe. izjeda me dilema, krenuti ili čekati. možda sam na trenutak dremnuo, možda je baš tada prošao, neću si to oprostiti. jače stišćem nos uz pomalo ledeno staklo. gledam i budan sam, jesam li.??

kupi papagaja, super su ! ;) ja imam dva i nikad mi nije dosadno, pjevaju, lete,svadjaju se... :)

papagaji jedu, traže brigu, ali nije loša ideja, ali sigurno koštaju.??

Nemoj se buditi iz ovoga sna..nećeš biti sretan!!!!

pa kaj baš moram biti sretan, ima i drugih stanja (sranja).

Ima dragi moj...to će ti možda zaželjeti netko drugi...ja ti želim da budeš sretan!

mene kostaju oko 14kuna mjesecno, nista vise

i nemas neku veliku brigu, ev ocistit kavez i to je to, uglavnom bolji su od psa i macke :)

ja te volim na đemdo.

a zakaj ti mene jojiš.?? sad ja moram i tebe, a ne znam to.

papiga je ok, ali ipak briga, volim kad nemam nikoga na brizi, osim sebe.

papiga je ok, ali ipak briga, volim kad nemam nikoga na brizi, osim sebe.
hmmmmm
samo sebe????????????????????????????????????????????????
hmmmmmmmmmmmm

Kupi ajkulu, pa si miran!

Aj kula, je nula na suhom, kako ću s njom u šetnju, a volem šetati.

ribiČ bio na pecanju i umjesto zlatne ribice uhvati morskog psa.....
a morski pes ribiČu kaže, govori i moli ga - pusti me , pusti me, ... ispunit ću ti jednu želju........
ribiČ mu kaže- ispuni mi želju da bi bude bar do koljena.....

i morski pas mu odgrize obje noge......

i tako je nastao kurkodokoljenko.....

nek proba crncu odgristi do koljena,

stekao sam dojam da je ovo vrlo osobno (volio bi da griješim).
iako je o snijegu i zimskim uvjetima
vrlo je topla ali i tužna priča :)

u svakom slučaju vrlo lijepo napisano

perce, to je život, bude malo žalosno, a tko nema tužne priče. ?

vrlo je vjerojatno da bi i moja bila takva
da klinci nisu (njih troje, svojevoljno) ostali samnom.

teško je i naslutiti što osjećaš i kako ti je

ma i ja bi da je moj ostao sa mnom, ali bili bi skupa gladni, ne volim kuhati. ovako je bolje, samo što nije bio kod mene, i na kraju je ipak došao čovjek, a ne moj sin, on je meni i dalje mali, fali mi to izgubljeno vrijeme. zato ovo ne pokušavajte kod kuće.

shvaćam..

nedugo nakon tih nemilih razilaženja ostal sam bez posla i prihoda.
nije bilo lako i nije bilo izobilja al smo to nekak zdurali, zajedno.
upoznali se bolje i očvrsnuli.
sad je pjesma.

vrlo mi je žao kaj si (iako s razlogom) puno toga propustil

čestitam tebi što si uspio sa troje djece bez posla. ti si otac heroj. svaka čast. sve bi bilo ok da živimo u normalnoj zemlji, sve teške situacije bi bile lakše rješive sa više novaca. eto, još jednom, bravo oče.

čestitam ja njima jer su to izabrali.
da nisu vjerojatno bi potonuo ispod površine i pustil se.

ovak sam zvlekel i ono kaj sam mislil da nemam.
al hvala

eto, tko kaže da očevi ne mogu bit majka, svaka čast njima i tebi, toliko tužnih priča ima, a najgore je što uvijek stradaju djeca. mi odrasli smo bedaki i glupi sve do starosti, onda nam dođe pamet, a onda su sve samo sječanja. volio bih još barem jedan život, i nisam siguran da bi sve dobro uradio. da sam ja netko, djeca ne bi dolazila na svijet vezom parova, nego bi rasla na drvetu nježnosti, ako bi se brinuo kako treba za to drvo, dobio bi kao dar dijete, i onda je samo tvoje. nema tužnih priča, samo trebam postati netko.

ne znam kako je to kod drugih slučajeva
ali u mom je bilo tako da ama baš nikada nisam priječio
susrete djece sa majkom.
obrnuti slučajevi nam govore da nije uvijek tako.

mislim da je to vrlo bitno u formiranju ličnosti i karaktera djece
koja teško mogu sama utjecati na odnose oko njih.

to je dobar odnos, bravo . obićno iz pakosti neki partneri žele da djeca vole samo njega, a ocrne drugoga. to nije prava ljubav prema djeci, djeca trebaju voljeti oboje i ne osjetiti nesuglasice odraslih glupana. samo kaj je to rijetkost, zato je tvoj svjetli primjer dobar.

i tko kaže da nećeš imati još jedan život..
možda još mnoge. tko zna.
ako će biti tako, siguran sam da ćeš na krilima svega što si napisao postupiti više nego dobro :)

sretno nam i u tim životima Habu

lijep ti pozdrav

hmmmmmm........
sve je više nego jako jednostavno odgovoriti na sva ta pitanja........te tegobe i muke......taj križ........
jako jednostavno......
odgovore jako dobro znate.......
i jako su jednostavni......
hmmmmm,.....,,mislim da ne grješim.....
siguran sam u to......

sve ste to po milion puta pročitali
a valjda i shvatili....

i sad ovo kaj pišem, ne pišem radi blogera koji su ovdje i koji pišu komentare,...........nego onih koji su samo vjerni čitatelji............

pozdrav i vama ljudovi., prođe jedan blog bez sisa, neću si to oprostiti.

eh.... :)

a bez sisa ništa...............u tome i je """kvaka""" ovog svijeta ........tko će koga isiisati????????????????????????????????