hodam kroz zidove

šetam ulicom svoje mladosti, nekako mi se čini duža nego prije.. mora da mi je korak kraći, ulica se nije produžila ni za milimetar..umoran navratim u onaj isti park u kojem sam proveo svoju mladost..i drveće mi se čini nekako oronulo i njega je načeo zub vremena..sjeo sam na staru poznatu klupu, svježe je obojana, ali vidi se da je vremešna..ehh, kad bi ta klupa pričat znala. sjedim tako i gledam dječaka koji je protrčao kraj mene..bože,, isti ja kad sam bio mali...ali ne, ja sam bio plaviji, imao sam ljepše kovrčice, ma bio sam slađi i ljepši..dječak me ni primjetio nije, za njega sam bio nevidljiv, baš kao što ni ja nekad davno nisam primjećivao starce..gadili su mi se pa ih nisam gledao.. uto prođe mladi zagrljeni par..on plav, dugokos, ona vitka, lijepo građena, preslatka djevojka, lijepo ih je bilo za vidjeti..odmah pomislim, isti ja i moja prva ljubav..ali ipak ne, moja prva ljubav je bila ljepša, posebnija, milija djevojka, a i ja sam bio stasitiji, sa dužom kosom i ljepši, osim toga mi smo se više i jače voljeli..ni oni me nisu primjetili..ljubili su se i dirali, kao da nitko ne postoji na svijetu osim njih, a kamoli ja.. bože,, zar sam nevidljiv ako sam star..da odem opljačkati banku, možda me ni oni neće vidjeti..? otužno sam spustio sijedu glavu.. vani je proljeće, na nas me podsjeća, gdje li si sada moja prva ljubavi, i bog zna kako izgledaš sad..sjedim i dalje na staroj klupi, ljut na sebe što sam ostario..u duši sam mlad, a izvana starac, a svi vide samo ovu oronulu ljušturu..želim im reći neka me malo bolje pogledaju, ja sam mladić, osobito uvik živnem na proljeće.. najrađe bih vikao na sav glas, ja sam mlad kao i vi, ljudiii, živ sam, pogledajte me malo bolje..ja sam onaj dječak, ma znate onaj najslađi, ja sam onaj mladić sa gitarom, ma sjećate me se svi..još sam svašta htio vikati, ali glasa nisam ispustio..zadnje zrake zalazećeg sunca, pale su na moje prve staračke bore..jeba sam mater i suncu, šta nema gdje bacat svoje zrake, nego baš na moje bore..uzeo sam svoj štap, poskočio i potrčao za onim klincem i mladim parom.. pufff, pant, ganjao sam ih i tukao štapom..pizda vam materina, ako ja nisam mlad neće više nitko..šta koji kurac vi imate biti mladi.. poanta ovog sranja je..nemojte si dozvoliti glupost pa da ostarite..odgovorno vam tvrdim da to boli, jako, jako, mučo, picolo grande boli.. ni ja niasm pazio, pa sad imam to što imam.. prije me bolio kurac za to, a sad me fakat boli.. i ovo ne pokušavajte kod kuće, ni ukućani ne vole stare ljudove.

gdje treba potpisati? nigdje? apsAlutno se slažem, zato sam odlučio biti besmrtan. Sad radim na obnovi, nema odmora dok traje obnova. Posadio sam si nove zube, čekam da izrastu, kožu trljam galebovim izmetom, kažu da od toga izgledaš kao Dorijan Grey, navečer si mozak spojim na 180 V, tako kažu da se rastarta i sva sranja nestanu.
A do tada, da, treba ih prebiti, neki dan ušlo neko veselo društvo mladih cura i dečkiju u bus, veseli nasmijani, lijepi ,bezbrižni.."ah kako je život predivan" kaže cura...ma šta je predivno i tako udri po njima s vrećicama s place, fućkaš jabuke, kukurozom po glavi na prvoj stanici svi van....pješači bando mlada uzbrdo na +33 kad je sve tako lijepo, ja ću biti u klimatiiziranom busu punom Novih fosila i srebnih krila koji jedva drže oči otvorene. Tako se osjećam mlađe, ovo društvance mi kvari dojam. Dakle ...gdje sam ono stao? izgubih se..bo

kaj si ono reko, prije minutu, zaboravio sam.

rekoh , gdje sam ono stao? ah da u kakicu
toliko kakice ima da ako izbjegneš jednu opet staneš u drugu. bez veze. kakica je neminovna.
koja kakica?

Nda, tako sam i ja nekad mislila da se stari ljudi radjaju stari i cudila se starim zenama sto vise ne drze do sebe, kako nemaju lijepu frizuru i hodaju u nekim ogromnim cipelama, umjesto lijepim, uskim, na petu.
Nitko mi nije rekao da cu ostariti. Zasto mi nitko nije rekao da cu ostariti? Ozbiljno? Da ga zaista shvatim?

A s druge strane, treba li huliti boga i ne sjetiti se onih koji nisu docekali niti cetrdesetu, nisu vidjeli kako im djeca odrastaju? Nisu stigli biti kivni na mlade, jer su i sami bili tek malo poodrasli kad ih je prestalo biti.
Tuzno.

Habu...kak da si mi se malo raznježil...kaj te je stisnulo????

arapo, žao mi je što sam prekinio 10 g vezu sa iskričarkom.

baš sam glup i idiot.

Aha...ostariti zajedno.... mozda jos ima nade

nema šanse, pomladili smo se zajedno.

Habu...ako nema pomoći onda si zabrij da svemu jednom dojde kraj i to je to.

lako reči, teško učiniti. sad sam se osvjestio, progledao, kasno, baš me udarilo. znaš možda tko ima vremenski stroj.?

Ma vremenski stroj nije dovoljan, on te odbaci nazad i to je to.
Prije bi trebalo napraviti "format c", odnosno brisanje tvrdog diska, ako se ne da formatirati, onda transplatacija mozga.
Zašto se u konačnici vraćaš? Da ideš u birtiju? to možeš i sad. Da uhvatiš onu plavušu s gitarom? e za to treba reset ili transplatacija, s ovom sivom masom, osim na tren, dugoročna obveza s plavom kosom potrebita mi je kao i medvjedu harfa.
dakle da bi medvjed promijenio doživljaj harfe, onda mu treba setup mozga, obično ako je stari hard, slabo vrti, pa se ne obriše dobro, deep scan i evo ga opet. Tako da putanja po meni ide, galebova kakica , transplatacija ili reset.Problem kod transplatacije je što s novom sivom masom, ne znaš više da želiš nazad s vremenskim strojem jer to je zapis sa starog harda. zato bi bio bolji setup ili reset. E sad, gdje ima dobar majstor za takav reset, koji ostavi sam dos operativni sustav a sve viruse, sranja, programe, glazbu briše, bez mogućnosti recovery. Ima vani, no to je skupo i put košta, ima neki tip u Virovitici , ali malo mi je sumnjivo jer pije po krčmama, psuje i baca čaše, da je tako dobar resetirao bi sebe..no dobro, detalji ne?
Dakle reset, pa kakica, pa posadi ako što treba zube, ovo ono, laserski sredi oči, kakav botox facelifting, onda reset pa vremenski stroj. Ovo za vremenski stroj je već riješeno, bio probao, ne bez setupa ne valja, vratiš se tamo tek uvode dial-up kao čudo, ima windows 3.11, vrši se mobilizacija, frizure očajne, screw it, s ovim setupom bolje onda ovo udaranje kukuruzom po mladima, dakle, valja imati dobar plan. Kuiš?

znate kaj, imam dojam da nekak iz vas progovara nostalgija za vama a ne za nekim prošlim vremenom? jer, vi ste bili drugačiji a ne to vrijeme...danas vas vjerojatno nema ili bar ne u većoj mjeri kako biste željeli? ali, opet tome nisu krive vaše godine, već vi koji mislite da možete dobro živjeti (ili uopće živjeti i biti živi) samo u tamo nekim godinama? čovjek uvijek može stvarati neke nove, lijepe i dobre godine...sebi...drugima...ali, sjećam se i ja sebe u tim nekim 50-tim godinama kada me fatala žal za prošlim...no, ako preživiš pol stoljeća i kreneš ka onoj drugoj polovici, nemate pojma kako svaki dan može biti radostan...najprije kaj se uopće moš ustat, a potom otkirvaš da još svašta možeš...voljeti sex, filmove, ples, knjige, dobru klopicu...ma svaki dan je fešta kad otkrivam da sam živa! sve je to unutra...a ništa vani, dragi moj! dapače, mislim da nikad nisam bila spremnija na sebe i dobar život, smijeh, doživljaj i sve što lijepo mogu stvorit nego li ovih nekih godina...ne jebeš više ništa, nikog...naprosto živiš i uživaš bez svih onih glupih predrasuda. istina, možda je neki intenzitet manji, brže završi, dulje ti treba etc etc...ali ja se ne bih mijenjala za svoj život prije...a niti za nečiji. ovo su godine kada konačno prihvatiš sebe kao nešto najbolje! i shvatiš da kad si na vrhuncu, moraš s njega sići...a taj silazak pruža predivan pogled...i sve je ok!

Da li zna netko da di je eternis? Da li taktizira s premiumom ili je otegao papke? Pitam zato jer je zadnjih par dana prisutnosti bio depresivan!

Najbolje da razbiješ kasicu prasicu, da zbrojiš 15 kuna i odeš u najbliži kafić na pivo :)

Nasmijali ste me :-)