hodam kroz zidove

jednoga dana na putu za školu, u koju mi se baš i nije išlo, ali sam ipak imao dobru namjeru da to uradim...putem sam šutao kamenje, kutije, novčanice od 1000 novaca, male mace i sve što mi se našlo na putu.. kad sam došao do parka, ispred mene iskoče zle i neprijateljski nastrojene štipaljke, koje su gunđale sebi u bradu..štip, štip, kvač, kvač. štip, štip, kvač, kvač..znao sam da neprijateljstvo čovjeka i kvačica, seže u davnine.. ove štipaljke su izašle iz obližnjeg vrtića za kvačice, imale su čudne glave i disale su u boji, jarko zeleno da bole oči..baš su mi dobro naišle, želio sam se sa nekim potući..nije me smetalo što su manje od mene, opizdnio sam ih i rasturio sa smješkom.. onda sam izdrka i pošprica ih sa svršotinom..u taj čas je naišao leteči tanjur, usisao me i ispustio 3985 km istočno od zapada. više nema teorije da stignem pješke u školu...jebeš dobru volju, kad nešto ne možeš, onda ne možeš.. znam da vas zanima kako su izgledali vanzemaljci.. pa eto, imali su zle uši, sramežljive noge, iritantno paperjastu kosu u dijelovima, onako kao puzzle..bili su donekle visoki, a donekle niski, neodređenog oblika sa zadanim proporcijama. usta su im bila dinamična, a nos statičan i stajao je uz vjetar..oči su posebna priča, nevidljive, a opet onako muškobanjaste oči bez brkova..tijela su im bila neviđeno lijepa, ruke nježno zamišljene, imali su desetak čvrstih i lijepih sisa..ma bili su ono nešto.. ali nekako si mislim, da svi mislite da serem.. kako da sad to obajsnim učiteljici, opet mi to nitko nebude vjerovao..ma reči ću da mi je umrla baka, kao i svaki puta do sada..zakaj bake nebi mogle 100 puta umirat..ma jebeš školu, kome je škola pomogla u rvatskoj, ostat ću bitanga, takvi najbolje prolaze..hmm, znate već, ovo ne pokušavjate kod kuće, tek da se zna. i da ponovimo, svugdje je lijepo, ali je doma najljepše, ako imaš kaj za jesti i piti. ako nemaš onda je svugdje bolje, budimo realni.

Kao i uvijek ..još jedan vrlo poučan i nadasve zanimljiv zapiš i u jednom se jako slažem...tamo gdje imaš što za pojesti i na što leći a da te ne žulja...tamo je bolje nego negdje gdje si gladan...svaki dan gladan.

shvatila si bit života, kada imaš novac i sve, lakše je biti siromašan. kad si sit, bolje je nego kad si gladan. jebate koju disertaciju bi napravili na tu temu.

Pa na tim temama svaki političar u Saboru zaradi dobru mirovinu.Vrlo zahvalne teme!

ne vređaj naše sabornike, oni puno rade.

Blog blogerima a ne usidjeličavim raspuštenicama :))

Ma..uopće mi nije bila namjera da ih vrijeđam...dapače...mislim da su vrlo sposobni.