Ptice umiru pjevajući.........

Visine,su čovjeku odavno izazov, poriv koji je duboko usađen u njemu.
Dizanje letvice i skakanje poput Blanke,penjanje kao Božić, uzbuđenje osvajanjem najviših vrhova, nebesko plavetnilo kao cilj, način života, ..(kučici na drvetu na 50-om katu...) ...uzbuđenje posebno u adrenalinskim sportovima, hobijima, zabavnim Luna parkovima, penjanja po ravnim zidovima, bacanja s kojekakvih visina, ne samo elastičnim trakama, padobranima, nego i užetom.
Letenja tvrdim krilima poput zmaja, letenja mekim krilima kao što su paraglajderi, padobrani, posebna oprema za lebdenje,
Letenje je posebno primamljivo ako se nabroje samo neke letjelice iz kojih se promatra ovaj čudestan svijet i snima. Moglo bi se konstatirati da je ovaj svijet i nemoguće zamisliti bez svega onoga što nam ogomučava da budemo visoko, da letimo, da se uzdižemo, dižemo u nebesa....(sagrade li nam još Manhattan?)
Ljudi koji samo sa svojim nogama idu, hodaju u visine.
Ayona the artist se svijetu predstavlja kao r'n'b pjevačica za koju mnogi nisu čuli, Ipak je znatno uspješnija kao model na Instagramu, na kojem je prati preko 100 tisuća ljudi. Ayona je zemljopisno posebno orijentirana na "brdsko-planinsko visinsku zonu".
Ona se, naime, u raznim zemljama rado penje u visine, pa ondje ističe svoje bujne obline.
Nedavno je to učinila u Dubrovniku.
Vitaly Raskalov i Alexander Remnov ne poznaju strah od visine. Penjući se na dizalice više i od 500 metara ili pak na neke od najviših nebodera u Moskvi, ovaj neustrašivi dvojac ne koristi nikakvu zaštitu, pa čak niti konpac već sa sobom imaju isključivo fotoaparat
Gotovo tri godine sam mislio da je nemoguće popeti se na Sveučilište, ali kako kažu – sve je moguće, samo ako to žarko želiš, napisao je Vitaly.
Strast fotografa Toma Ryaboia iz Toronta je visina. Gotovo da nema zgrade u tom gradu čiji on vrh nije osvojio. Njegov cilj je - popeti se na krov zgrade i fotografirati predivne prizore.
Uvijek tragam za najvišim krovom u gradu, to je ovisnost.
Naravno, nije jednostavno popeti se na krov visoke zgrade, stoga često mora bježati čuvarima, psima i skrivati se od sigurnosnih kamera.
Kaže - maskiram se. U poslovnu zgradu ulazim u odijelu, na gradilištu sam obučen kao radnik.To mi je u krvi

Nemojte nikad prestati pjevati.!!!!!!!......Po tom načinu razmišljanja su nastala mnoga umjetnička djela kao i legedne
Jedna od njih......
Link
Za neke možda tužnjikava pjesma, ali treba je pjevati...
Link

23.09.2019. u 13:22   |   Editirano: 03.10.2019. u 10:49   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Ja sam se nekada rado penjao

Autor: pelpetum-mobile   |   23.09.2019. u 13:26   |   opcije


Po bregovima

Autor: pelpetum-mobile   |   23.09.2019. u 13:26   |   opcije


Sad me prošlo

Autor: pelpetum-mobile   |   23.09.2019. u 13:26   |   opcije


Dosadno za popizdit,svi su isti...ti bregovi

Autor: pelpetum-mobile   |   23.09.2019. u 13:27   |   opcije


hmm i ja sam pjevao i pjevao u zboru, dok nisu primjetili tko griješi. a ptice i ne znaju drugo osim pjevati,a to njima i nije pjevanje, samo komuniciraju sa malim rasponom tonova.

Autor: habucibe   |   23.09.2019. u 13:27   |   opcije


Ljepše je na krovu zgrade

Autor: pelpetum-mobile   |   23.09.2019. u 13:29   |   opcije


Sve te precijenjene veličine....poželiš ih popišati

Autor: pelpetum-mobile   |   23.09.2019. u 13:30   |   opcije


Neke vole "zlatnu kišu"

Autor: pelpetum-mobile   |   23.09.2019. u 13:31   |   opcije


Bez kitobrana

Autor: pelpetum-mobile   |   23.09.2019. u 13:38   |   opcije


Nego jel znaš još koju pjesmu od je plehsingerice?

Autor: pelpetum-mobile   |   23.09.2019. u 13:43   |   opcije


ja sam obožavao letjeti......
pelp ako si volio brege naše to su isto visine s kojih se pruža prekrasan pogled, i velika inspiracija za slikanjem fotografiranjem..........sad ako te nema tamo, možeš imati samo suzu za svim tim bregima, i opet pjevaš ako se sjetiš te suzice.......pjesmice......

Autor: zdrni   |   23.09.2019. u 13:54   |   opcije


habi bi nam trebao najbolje objasniti koji su bregovi najpoželjniji......najatraktivniji.......koji brijeg????

Autor: zdrni   |   23.09.2019. u 13:55   |   opcije


znaju ptice mnogo toga više od samog letenja i pjevanja.......nagovještaju, javljaju, obavještavaju...........one su u službi MJO-a

Autor: zdrni   |   23.09.2019. u 13:58   |   opcije


ptico malena od Jaje....
https://www.youtube.com/watch?v=bfdFHHXD_pU

Autor: zdrni   |   23.09.2019. u 14:01   |   opcije


ima od Ivane - Međimurska.........ona u Međimurju plovi jaše.....
https://www.youtube.com/watch?v=yiTcInPOly0

Autor: zdrni   |   23.09.2019. u 14:08   |   opcije


E tu sam skroz pozabil

Autor: pelpetum-mobile   |   23.09.2019. u 14:17   |   opcije


adrenalin junky, najbolje svaki 2,3 dan, ako smo stalno na adrenalinu i to nikako nevalja,spali nas, pa mozak nista vise nemoze zadovoljiti i nagraditi, ovo sa pticama, rekla bih zivot je svadja i tuca, a ponekad i sex ;)

Autor: confessing   |   23.09.2019. u 14:38   |   opcije


Nakon svega pročitanoga, pomalo mi se zavrti od svih tih visina i mislim kako je najlakše spustiti se na majku zemlju a biti kao ptica i hodati po njoj. Za promjenu hodati i biti kao ptica ????
Ima jedna zanimljiva priča
Jeste li već motrili ptice koje se nađu pred nekim problemom, npr. prilikom gradnje gnijezda? Danima i danima one grade svoje gnijezdo skupljajući razne materijale, često donoseći ih izdaleka…
Kad završe gnijezdo i kad su spremne položiti svoja jaja u nj, često se dogodi da ga nevrijeme, ljudsko ‘djelo’ ili neka životinja uništi i tada im propadne sve što su gradile.
Što tada učini ptica? Onemoća i napusti svoj rad? Nikako! Ona počinje ponovno i ponovno, sve dok jaja ne položi u gnijezdo.
Dogodi se, također često, prije nego li se izlegu mladi ptići, da životinja, dijete, nevrijeme, unište to gnijezdo, ali ovaj puta s dragocjenim sadržajem…
Vrlo je teško početi ponovno od nule.
Ali ptica nikad ne zastane, ne uzmakne.
Ona nastavlja pjevati i graditi, graditi i pjevati…
Imate li ponekad osjećaj da vaš život, posao ili vaša obitelj nisu ono o čemu ste sanjali?
Imate li nekad želju reći: “Dosta, to što nastojim, ne vrijedi truda, to je previše za mene!”?
Osjećate li umor zbog svakidašnje borbe za život, zbog narušenog povjerenja, nepostignutog cilja onda kad ste već bili sigurni da ste ga postigli?
U životu svatko ponekad doživi udarce, ali ne zaustavljajte se nikada. Ako vam pomaže, izrecite molitvu, nadajte se boljem. Ne dopustite da vas zaokupe problemi nastali za životnih borbi…
Pokušajte ih nadići i rješiti.
Pokupite komadiće svog nadanja, ponovno ih složite i počnite ispočetka! Kao ptice!
Nije važno što će se dogoditi! Ne odustajte nego samo idite naprijed. Život je stalna borba, ali vrijedi truda prihvatiti ga!!
I nemojte nikada prestati pjevati!

Autor: zdrni   |   03.10.2019. u 10:47   |   opcije


Dodaj komentar