hodam kroz zidove

jednom smo se ja i moj rob, smijali njegovom položaju u društvu. baš si bedak rob, kaj si rob..šikaniram te i tučem, a ti samo šutiš i trpiš..radiš sve kaj ti rečem i ne rečem.. a jel tebi lijepo biti moj rob, pitam ga ja..pa gospodaru, za drugo ne znam, a ti si tako dobar prema meni, mlatiš me svaki drugi sat i jednom tjedno jedem i pijem. ja za bolje ne znam..ne dao bog, da dođem kakvom okrutnom gospodaru.. ja zadovoljan s njegovim odgovorom, ošinem ga bičem do krvi, za svaki slučaj da se ne pokvari i da mu ne padne na pamet otići..zahvalno me pogledao svojim velikim i tupastim okicama. podbo sam ga mamuzama i nastavio jahat na njemu. kad smo došli do izvora, legao sam i natjerao ga da me hladi i masira..poslije je naložio vatru, nahranio me, popišao se i usra umjesto mene..onda je htio odspavat umjesto mene, gad lukavi, opet sam ga išibao do krvi.. ja ću spavat, a ti stražari i draškaj me..ponekad poželim imat pametnijeg roba, roba intelektualca, roba sa dodatnom opremom deluxe, koji će se sam šibat do krvi, ali takvih nema na tržištu. svejedno, platio bih ga suhim zlatom, ipak rob treba biti malo obrazovan, a ovaj moj je samo obrezan. nastavi li tako i glavu će imat obrezanu. mamicu mu robsku, lijenu. premekan sam prema njemu, jebem si tu ženu u sebi, nikad ja nebum postal Conan barbarin. jeste li kad probali lizat šmrklje iz nosa, oni zeleni imaju okus po šmrklju.. fino je to i besplatno, želi li tko malo.. i ovo ne pokušavajte kod kuće, jer vrijeme robova je prošlo, nažalost.

Uzdao sam se i u pobjedu protiv Azerbađana, pa mi se uzde omakle. sada prvo velim hop pa skočim, ili skočima pa hop, ili tako nekako. Sve mi se pobrkalo.

robovi su imali svoje robove, zato su tako dugo izdržali ropstvo......
svaki rob je imao svojeg roba kao i ovaj tvoj tebe, .....ti si robovao tim bičevanjima ...(mlatio si ga i kad ti nije bilo za to)......i......
......((kad te ruka boljela od drkanja))

Fiksirani mentalni sklop imaju ljudi koji ne vjeruju u promjene i koji misle da je ono kakvi smo u stvari stanje koje nam je «propisano». Takvo stanje se hrani pohvalama na račun genijalnosti, pameti, u fazonu kad dijete dobije najveću ocjenu u školi pa mu svi kažu «Ti si tako pametan!»

Mentalni sklop rasta je onaj koji vjeruje u napredak, stalni. To su ljudi koji vjeruju u rad i rast, korak po korak. Njih hranite pohvalama poput «Svaka čast, sigurno si puno radio da bi dobio tu ocjenu!»

Nije stvar u pohvalama – one su ovdje samo ilustracija. Stvar je u tome da se ovi različiti mentalni sklopovi ponašaju potpuno različito u svim situacijama. Potpuno drugačije prihvaćaju život i sasvim druge stvari dobijaju iz njega.

Jedna od podjela koja proizilazi iz ovih različitih mentalnih sklopova je ona na one koji uče i one koji ne uče. Zbog toga je Benjamin Barber, sociolog, rekao: «Ja ne dijelim svijet na jaki i slabi… Ja svijet dijelim na onaj koji uči i onaj koji ne uči»

A fiksirani mentalni sklop je taj koji ne uči i koji dođe do određenog nivoa i kaže «To je to – ne mogu dalje. To je moj vrh»

Masa... (puno njih) učitelja/učiteljica koji zapravo DRKAJU KURAC imaju takav mentalni sklop jer misle da su učitelji, a samo su predavači. Predaju interpetiraju,iznose, samo govore......... (svaki na svoj način)......prezentirajući se kao učitelji. (neki kao odgajatelji)......
Koga učiš ako on/ona to mora kod kuće sam, uz pomoć roditelja, instrukcija, poduka, tehnologije?????.....,........

zdrni slažem se s tobom, djecu ne treba učiti doma, za to idu u školu.doma se trebaju igrati, ili raditi u rudniku, ako već rade tamo.

nije u potpunosti tako......nije OVDJE ILI ONDJE..........i ne može biti....

meni će biti najzanimljivije saznati (koji postotak otprilike....)..... koliko učitelja/učiteljica nije za ove prosvjede.........sigurno ih ima.........

A di su sise?

ha ha ha,uživao sam u kreativnom tekstualnom tkivu sve do šmrklji zelenih iz nosa. Ogavno. Fuj. Bate, više nikad nebum čital tvoje blogove,zgadil si mi špek i luk, a bogamii gemišt:P

sise. gdje ste.?

eternis, to ja namjerno, da se domognem tvoga špeka i luka..?