dragi čitaoče ovog nasilnog bloga, uzmi sve što ti život pruža.
sjedim ja tako jedno jutro na kahlici, stiščem govno koje se neda van..odi van đubre jedno smrdljivo, tepam mu ja i razmišljam o pjesmi, lova, meni treba lova, od mlade, spolno aktivne gospodićne Gotovac..kaj je pjesNIK htio reći tim textovima..nemam pojma, ne razumijem se u to, nisu me takli ti stihovi, kao recimo, iznad Tešnja zora sviće..taman sam htio povući paralelu između tih dviju uspješnica, kad mi govno krenulo na glavačke van,, ma bitno je da je krenulo, može i naglavačke..ružnijom rukom, to jest desnom, obrisao sam guzicu, jedinim papirom iz večernjeg što sam još imao, ostatak guze sam povukao po maminom sagu..posli sam joj reko da je tu fleku napravio brat..nisam volio brata, nikad mi nije htio posudit svoje odjelo za grad, a jednom me ošamario kad sam drkao na njegovu curu..brat je inaće opaki stokilaš, glavni štemer u kvartu, ali mami nije ni do koljena, ova ga premlati za doručak..ja sam opet neki kržljavi, mali, grbavi, iznakaženi, pakostan patuljak.svoje nedostatke sam prikrivao, zlobom i zloćom..nema koga ja nisam zajebao, prevario, uvrijedio, okrao..i kaj, da se sramim toga.. ne, ne sramim se, kaj bi se sramil, nisam ja beli zagreb grad, dapače, ponosan sam na to, to je moj obranbeni mehanizam..obukao sam sestrine haltere i najlonske čarape lisca, stavio mamin mantil na golo tjelo, i pregaču na kojoj je pisalo, kuharice manje zbori, da ti jelo ne zagori, te sam ošo na svoje radno mjesto u park..nisam još ovaj tjedan vidio sisu, a smrzal sam se ko pička, stojeći da netko prođe, mračnim putem gradskog parka..nitko pošteni sa sisama ne prolazi tuda, samo pijane budaletine i ja..morat ću potražiti frenfektnije mjesto, negdje gdje sisa ima u izobilju, negdje, gdje će neka da padne, na moj goli, zmazani pimpek.. kaj sam htio reči ovim bezveznim blogom, pa naravno, to da volim sise, to samo bedak nije znao isčitati, zato bedaci, ne čitajte ovo. i ovo ne pokušavajte kod kuće, ii to radite na svoju odgvornst.
15.10.2019. u 8:56 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar