Crno-bijeli svijet

Da li se sjećate a trebali bi mnogi od vas onih famoznih spomenara iz osnovne škole. U moje vrijeme tamo negdje
od 6-8 razreada osnovne manje više svi smo ih imali. Najviše naravno cure, dečki tu i tamo. Oni su uvijek bili puno sramežljiviji i
teško ih je bilo nagovoriti da ih i ispune ali bilo je.

Tako sam ja prošli tjedan popela se na tavan kuće nakon dugo vremena s namjerom da nađem neke stare fotografije i naiđem na moj Spomenar. Otvorim i počnem se smijati čitajući pitanja i odgovore svih mojih tadašnjih prijatelja i prijateljica ne samo iz
razreda nego se to kasnije proširilo i na ostalu djecu iz iste škole, pa iz susjedstva.

Evo nekih pitanja:

Ime i prezime?
U koji ideš razred?
Kojeg profesora najviše voliš?
Koji ti je najdraži predmet?
Tko ti je najbolji prijatelj?


.....


a onda

:-)

Imaš li simpatiju?
Što ti se kod nje/njega najviše sviđa?
Da li si se kad poljubio/la?

Sjećam se svi smo imali barem neku simpatiju pa nismo mogli dočekati da mu ili njoj uvalimo taj naš Spomenar kako bi saznali da li im se sviđamo ili ne.

Bila su to lijepa školska vremena.

Ne znam da li toga još ima danas jer ljudi s kojima sam okružena imaju isto tako odraslu djecu kao ja ali potomaka sve manje i manje.

To su valjda samo ženske pisale. Nisam imao vremena od nogometa, pingača, košarke za spomenar.

Najbolje od svega su mi bile slike. Netko je nacrtao cvijet, netko srce, ma svašta nešto:-)

Pardonček, trebalo je pisati ženske, Neven Ciganović i Marko Grubnić

Pa velim vas se je muške teško natjeralo na to ali bilo ih je:-)

Piši, riši, ali znaj, listove mi ne trgaj!

Tako je juicy:-)

U moje vrijeme se nisu pitala takva i uopće pitanja, samo se nacrtala slikica, ili si ju sam ili si dao nekome da ti nacrta, napisao si stihove i onda su se, za vrijeme odmora, pregledavali spomenari, tko ima ljepše stranice.
Bila su to katkada prava umjetnička djela.

Sjećam se dobro tih predivnih sličica, prava umjetnička djela. Neki su se trudili danima da nacrtaju što ljepše. No, mi smo uz to imali i ova gore pitanja.

Vjerovatno smo mi rekli bi Istrijani posebna raca:-)

https://youtu.be/rLPDm-W_7HQ

Hvala zrno:-)

Tko te voli više od mene, nek još jedan list okrene ali listova nema više ja te volim ponajviše..lalala

....nemam pojma gdje je moj spomenar zavrsio ali, da, imala sam ga bas tako kako si spomenula u svom zapisu;)
decke je bili tesko nagovoriti da ga ispune a mi smo ih bas radi njih i osmislile ;)))
E koje su to bile slatke brige.

Imam te spomenare pospremljene. To se i dan danas čuva.

Evo jednog muškog koji ima. Bravo zdrni:-)

Zrnčeko najslađe:-)

Ugodan vam svima dan.

Ja sam išla u Osnovnu školu Dragice i Rade Končar u Mesićevoj ulici u Zagrebu na Šalati.
Imali smo prekrasne spomenare.
Nažalost, moji su s vremenom nestali.

MENI NIKO NIKADA NIKO NIJE DAO DA MU NEKAJ NAPIŠEM U SPOMENAJ

kada sam išao u osnovnu školu još nije bio izmišljen papir tako da su spomenari bili usmeni

Funny...jako se dobro sjećam tih spomenara i nekih predivnih uradaka.Kao i mnogo drugih stvari u životu tada...ja nisam imala spomenar...ali...rado sam ga ispunjavala jer...voljela sam crtati i pisati pa bi mi ga djeca rado gurnula da nešto ostavim za sjećanje.Nađi nešto zgodno pa pusti da vidimo...naravno ako želiš:-))))
Mislim da to više ne rade jer .....Filip mi ima 12 g...Petar 11 i znala bi da se nešto tako radi...no...baš ću ih pitati!

Arapo budem ako mi ga vrate. Nećakinja mi ga je uzela da pokaže svojoj curici:-)