hodam kroz zidove

neki dan, vratim se ja iz grada, išao sam žicat po ulici i jesti u crveni križ..dođem pod most, gdje spavam, kad tamo neka prljava skitnica, zaposjela moje mjesto..razapela gnjida najlon, pobacao moje stare vrećice, prazne flaše i jednu Badelovu u kojoj je još bilo malo vatrene vode i moje novine s kojima se pokrivam..ne znam jel ste osjetili kada taj osjećaj, kad vam netko osrknavi dom. pjena mi izašla na usta, što od alkohola, što od bijesa..izvukao sam nož, nasjeko ga skroz..za dom ubijam, ubio sam i opet ću. sjeo sam kraj lešine, nikad ga nisam vidio, nikome neće nedostajati..i jebem ti skitnicu koja se blajha..dali da ga gurnem u rijeku, ili možda malo gricnem..jeo sam već ljudetinu, ako se dobro ispeće, bude fino..pretražim mu prazne đepove i nađem osobnu..zvao se Habdija Ihtijarević..odlučio sam da mu otmem ime i da budem on...moje je ime već staro, ofucano, vrijeme je da se pomladim..strpam njegovo ime u đep, odrežem komad njegove noge i pojedem sirovo..padala je kiša, teško je zapalit vatru po kiši..stisnuo sam se jače pod most, pokrio svojim novinama, pocuclao zadnje kapi Badelove vatrene vode i zadovoljno zazviždao Bahovu fugu u zidu..kako malo čoviku treba, a tamo vani, vjetar huji sve jače, negdje na kiši, ima sirotinje, koje nemaju ništa i pere ih kiša..a kaj to mene briga, ja sam se za svoj luksuz sam izborio....ne bum ja ovog čouka bacil, i sutra budem gladan..kako je to lipo, kad ti se hrana sama došeta. i ovo ne pokušavajte kod kuće, jedino ako vam je dom ispod mosta.

ako sam ja ovo dobro razumio... to bi trebalo u školske udžbenike. ili bar pročitati u UN-u. ako ništa, onda bar u tu badelovu flašu nabiti pluteni čep i pustiti niz rijeku, neka putuje, možda netko jednom pronađe.

Badelova flaša mi je draga i kad je prazna, onda se sa sjetom sjećam kako je nekad u njoj bilo vatrene vode.. a slab sam na sjećanja, još od kad mi je tata umro kao čovjek bomba, ili kad mi je sestra otvorila javnu kuću, a mene nije pustila u nju..

ajde.. rođena sestra pa tako... podsjetila me ova pričica na scenu s početka odiseje, na okršaj kod mlake...

A BOME JE BADEJOVA VATJENA VODA NEKAD BIJA ZAKON