'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

žuta kiša pada kao noć.
da baš tako nježno lagano i sjetno.
jer i noć je žuta. nije,kažete Vi a ja je vidim baš takvu. onako ,s aureolom ulične lampe ona je baš takva u mom oku.
jer tama je iza nje.
ne ona ružna,tjeskobna tama u kojoj su strahovi rođeni u riječima,iskustvu ili urođenom instiktu. ta je noć obojena.
nekad crna ili plava,nekad žuta i bijela.
ili samo kao noć,kao kiša.
siva i nostalgična. ona koja je vremeplov,
kad te ponese u dane koji su drugačije mirisali i imali drugačije nade.
iskričarske nade koje su se javile prvim pogledom na blog.,
eh taj blog. prvo smišljanje nicka je ostalo za nama .
a onda škola,velika škola u kojoj je prvi put ,bio krivi put.
misliš,kulturno je pozdraviti prije nego napišeš ijednu riječ na pvt.
a-a,neće moći. moraš uletiti,saznaš kasnije.
mogućnost promjene nicka bila je dobra mogućnost bijega od sramote s pvt.-a

pa se uz ove uporne kapi sjetim svih likova koji sam bio.....modruški vitez,shala-mala,nokushishika....nemaštoviti ne shvaćaju igru i mogučnosti igre.
no,premium je prekinuo igru. ostala su sjećanja na prvu blošku ljubav. odvratnu,groznu,žalosnu.....neponovljivu igru strasti,gubitka i....nove radosti.
jer nijedna tuga nije sama.
iza nje se vuče neka nova prilika. bolja,jasnija,oplemenjena iskustvom.

te prilike ti pružaju nadu u bolje sutra.
prekosutra.

jednom.

i ono dođe ponekad s ovakvom kišom ili s noći ili s križoboljom,zar je važno!?

važno je u kiši vidjeti ljepotu.

u bijeloj ili žutoj noći koju nosimo u sebi



(P.S. kišnetica=kiša,internet,iskrica)