dragi čitaoče ovog tužnog bloga, ja ne vjerujem u boga.

neki stanovnici iskrice grada mi vele da sam bedak, i da ne znam nikaj lijepoga i njonjastog napisati.. oni budu meni to govorili, sve ću ih užgat i nazvat iskrica grad HABIPOLIS po meni..ja sam njonjo br.1..po ovome je snimljen film, u kojem sam maestralno odglumio sam sebe, a vas tko jebe, bedaki jedni nijedni.

bio sam maleni kad je majka krenula da nam kupi mlijeko..sjećam se kao danas, stajao sam na ulici i gledao za njom..rekla je da će se brzo vratiti..nikad se nije vratila, nestala je..svaki dan sam je čekao i jurio na ulicu, zamišljao kako trči prema meni sa suzama u očima ..mora da se negdje zadržala, sad će ona..obećela je da će se vratit, moja majka nikada ne laže..dani su prolazili, njih su zamjenile godine. postala mi je navika da izađem na ulicu i dugo gledam u onom smjeru gdje je otišla, suza mi je suzu stizala, ne mogu vjerovati da nikad doći neće..svi su tako govorili, ali oni je ne poznaju..samo ja znam koliko je moja majka iskrena i da uvijek održi svoje obećanje.znam da je otišla samo da se malo odmori i kada se odmori vratit će se..baka je često htjela da me zamjeni, ali rekao sam joj, bako,,, ti ne vjeruješ da će doći, ti je ne možeš čekati.. ta mora doći. opet će mi rođendan, mora mi ispeći omiljene kolače, moram je još jednom zagrliti i kazati koliko je volim..mora vidjeti kako su mi nestale pjegice, kako sam porastao..vrijeme leti.. jednog dana na tu istu stranu otišla mi bivša sa sinom. a ja još uvijek izlazim na ulicu i čekam.. čekam ih oboje, sina i moju majku..i sin je rekao da će doći, oboje su to rekli..znaju koliko ih volim, moraju doći. ulica se nije promjenila, samo sam ja malo drugačiji, plačem iznutra, ali prava majka će to primjetiti. za sina ne čuvam suze, neka me pamti nasmijanoga, želim da mu život bude pun smijeha, za njega sam uvijek nasmiješeni klaun sa nacrtanim suzama, tako da mogu sakriti prave suze. znali su mi kazati, ako ti se majka vrati bit će stara, nećete se prepoznati. ako ti se sin vrati, bit će čovijek, nećeš ga prepoznati. ne, ne mogu to objasniti ljudima bez vjere u najdraže. moja će majka zauvijek biti majka, a moj sin će uvijek biti moj maleni. ta koji roditelj ne bi prepoznao svoje dijete.i dalje čekam, neću prestati čekati..bojim se maknuti sa ulice, šta ako prođu kada me nema..??

15.11.2019. u 8:11   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Dobro jutro,Nerone. Za palež odaberi dan kad ne bu kiše.;)

Autor: pelpetum-mobile   |   15.11.2019. u 8:28   |   opcije


I dobro se zagledaj u pokojeg muškog,možda je mama promijenila spol,moderna su vremena

Autor: pelpetum-mobile   |   15.11.2019. u 8:30   |   opcije


Znaš kaj ...odi u neku stvar.Znam ja da si ti u stanju svakaj napisati ali brate...nemoj...preteško je za jutro.
No...zanima me ...sa kime si ti to imao tog sina kojeg je majka odvela sa sobom??????????

Autor: arapo   |   15.11.2019. u 8:57   |   opcije


Zašto bi vjerovao u Boga kad je stvorio samo Nebo i Zemlju, sve ostalo Kinezi su sklepali......čak i Kineskinje......krivooke pravo dole gledam........ne gore u Nebesa kud bulji svaka blesa

Autor: zdrni   |   15.11.2019. u 8:59   |   opcije


Tko čeka taj se dočepa........čekanja.....

Autor: zdrni   |   15.11.2019. u 9:04   |   opcije


pelpetum, nisam o tome razmišljao, možda stvarno dođe brkata majka.. uhh, jebote.

Autor: habucibe   |   15.11.2019. u 9:04   |   opcije


zdrni, kineskinje su zakon, a ja volim bezakonje.

Autor: habucibe   |   15.11.2019. u 9:06   |   opcije


arapo, ne čitati sve kaj ja napišam.

Autor: habucibe   |   15.11.2019. u 9:06   |   opcije


Ne bi veroval......ja ipak pročitam bas sve kaj ti napišeš...jedino kaj ne jedem dok te čitam ...što i svima drugima toplo preporučujem jer....sve je dobro do jednoga trenutka i onda ...iznenađenjeeeeeee....i ...više nemreš jesti.Ali...sve je to dobro ...čovek se samo treba priviknuti!

Autor: arapo   |   15.11.2019. u 11:28   |   opcije


habi...big hug...i toplo se obuci da ne nazebeš

Autor: BugaVuga   |   15.11.2019. u 11:29   |   opcije


pozdrava i vama, jurim dalje.

Autor: habucibe   |   15.11.2019. u 11:32   |   opcije


Habi, napisati ovakav tužni tekst iz srca, kojeg nemaš! Čudo.

Autor: MedoDebeli   |   15.11.2019. u 12:01   |   opcije


"Čudo je, prema mnogim religijama, događaj koji se ne može objasniti drugačije nego da je božanski. Stvara čuđenje, jer se radi o "nevjerojatnom", "izvanrednom", natprirodnom ili protuprirodnom događaju. U užem smislu takav događaj se u prostoru i vremenu ne može objasniti ljudskim razumom ili zakonima prirode."
WASO

Autor: MedoDebeli   |   15.11.2019. u 12:04   |   opcije


Pitam mog Tomu ; koja rijeka teče ispod Sanskog mosta?
Veli on: " Valjda Una!" Zemljak.

Autor: MedoDebeli   |   15.11.2019. u 12:21   |   opcije


Ne vjeruje u Boga............jel Bog vjeruje svakom.......nema ni on povjerenja u svakoga.......

Autor: zdrni   |   15.11.2019. u 12:50   |   opcije


slovenski grafit - Bog je s Vama momentalno je na strnišću.........ima i on potrebe......i nema vremena za svakoga......

Autor: zdrni   |   15.11.2019. u 12:52   |   opcije


Sunac mu kalajalasani. Shimitzu. Vjerovati. Vjerovati znači uzeti tuđu priču kao istinitu, bez ikakvih dokaza. ili vjerovati u neku vlastitu misao i zaključak bez da se temelji na dokazu. Vjerovanjem su ljudi prihvatili svakakve budalaštine kao apsolutne istine. Neki vjeruju u pravne institucije ove države, neki vjeruju u boga s bradom, neki vjeruju da je bijelac, indijci vjeruju da je smeđe boje, crnci možda misle da je crne boje, nosorog možda vjeruje da je nosorog. što je uostalom bog? čovik? energija? kakva električna? nuklearna? nešto treće? pravda? dobrota? ukoliko se to ne uklapa u naše vjerovanje tada kažemo čudni su putovi božji, jer ako nije jasno, onda vjerojatno ima nešto što ne vidimo...npr...netko smakne cijelu Siriju, npr...i mi zaključimo da su čudni putovi božji. Velka maca pojede malu vjevericu naživo, krokodil smaže malu antilopu...o da čudni su putovi božji. Vjerujem da mi je nanesena nepravda pa če onda bog da izravna...he he, samo ti čekaj buš videl. mamica se bu vratila, ti se buš zaljubila, čekal bum boga da mi pokaže put, habala babala, hubacibe. znate kaj ni vjerujem nit ne vjerujem, prvo jer ne znam tko je taj tip uopće. A i da su ukaže i reče, "bog dečki ja sam bog", prvo bim ga štel pitati, "dobro i kaj onda, kaj ti u stvari očeš?" . Pa sad kakav god odgovor biJo, recimo hipotetŠki da se razgovor nastavi, o bilo čemu, može i o svemiru i anđelima, whatever, zakaj bim mu veroval? i u kaj to on mene ima uvjeravati? u što? u krokodila? uostalom kome Vi vjerujete? nekim drugim ljudima. Ne verujem ni sam sebi a kako ću onda drugima. Uostalom zakaj ni od HRvaške napravil Švicarsku na moru, kad su svi to šteli? što ga je to koštalo? eto...vidiš, ako i ima tog barbe, ni napravil, zakaj bi mu onda veroval? , dajte molim Vas prosim lepo.

Autor: Mandarinetto   |   15.11.2019. u 18:31   |   opcije


Religije su placebo! Priča je fakat tužna! Mislio sam da si je napisao "in memoriam"!

Autor: Tarzan22   |   15.11.2019. u 18:52   |   opcije


Dodaj komentar