hodam kroz zidove

kako je mali korak od sreće do velike tuge. tog smo se dana spremali ja, moja žena i naš sinčić od 3 g.na rođendan kod bake. utrpali smo u auto poklone i jednu vrećicu u kojoj je bila domaća rakija, koju je ona voljela svako jutro malo popiti. ja nisam nikada pio alkohol, pa nisam ni taj dan..nasmijani i puni sreće krenuli smo put do obližnjeg sela.volio sam svoju mladu ženu i to malo zaigrano derište na zadnjem sjedalu. bili su sav moj život.bili smo neizmjerno sretni i puni ljubavi. odjednom u vožnji primjetim kako je neko dijete istrčalo na cestu da pokupi ispucalu loptu..koliko sam stigao smotao sam na drugu stranu i taman pred kamion iz suprotnog smjera. budim se u krevetu,ne mogu se maknuti.sav sam zamotan i jedva živ..prvo sam pomislio na sina i na suprugu..vikao sam njihova imena, ali bez odgovora. opet je nastao mrak, sjećam se nekih glasova kao kroz maglu,svašta su pričali. slijedila su buđenja, iznenada noć i dan. i onda stvarnost..okrutna istina..poginula mi žena i maleni..dijete koje je istrčalo na cestu je prošlo sa lakšim ozljedama..mene optužili da sam vozio pod utjecajem alkohola..u trenutku nesreće rakija za baku se razlila po meni i ja sam bazdio na alkohol..nitko nije obratio pažnju na razbijenu flašu ispod sjedala. ležim u zatvorskoj bolnici,polmljenih nogu, osuđen na 9 g robije. više od polomljenih nogu me boli polomljeno srce iduša..živ sam, a nisam živ..ne želim živjeti.želim umrijeti i naći se kraj svojih anđela..postoje rijeći koje bole, postoje riječi koje liječe, postoji život koji želiš i onaj koji ne želiš. šta sam ja od ovoga želio. samo smo zajedno sretni krenuli na kratak put..put koji je za najdraže završio bez povratka.želim biti sretan, želim biti sa svojima, zašto sam ja ostao,a oni otišli..u ćemu je moj grijeh. zašto sam ja živ, a dobro znam da je lako umrijeti.opet sam neka greška sudbine, opet su krive osobe mrtve, a krive žive.. nikada nisam pokušao dokazati nevinost, kome da je dokažem, zbog čega, kad nevini više nisu živi. ja sam ionako mrtav, i svejedno gdje se nalazim. briga me za svijet, jer sav moj svijet su bili oni. rado bih da me ubiju, ali kažu da mrtve ne ubijaju. još se samo bojim snova,oni su mi najveća prijetnja, uvijek su na početku lijepi sa strašnim krajem. kako objasniti snovima da si mrtvac, što sam njima skrivio da me proganjaju. eh da mi je samo još jednom čuti smijeh mog malog anđela, pogledat u te vesele dječje oči, zagrliti najdražu, ali toga nema i ne postoji. postao sam kao biljka kraj moje postelje, i mene samo zalijevaju i vegetiram, s time da će ona na proljeće procvjetat, a moja proljeća su nestala zauvijek.ovo nisam pisao da se reklamiram, da razvažam sretne obitelji po rođendanima. nije mi bila ta namjera..mrtvi ne voze..i ovo ne pokušavajte kod kuće, rakija je lijek.??

Uredi zapis

Za film.......don habio filmska zvijezda......

U budućnosti će svatko biti popularan 15 minuta....Andy Warhol

Nije vrag tako crn kako ga slikamo.....neke obasjavaju svjetla pozornice..........negdje su reflektori prejaki.....

:(

Buga, jesi još u štrajku.??

Ona je stalno u štrajku.......rođena štrajkašica.....

Danas je dan za film pa podsječam na Vječiti buntovnik.....

Je ames de an.....
danas je taj dan...

I na Zlatana Ibrahimovića......

habič, ja se nadam da će se danas dogovoriti i da će ovo stanje konačno prestati, nikome nije ugodno, baš nikome

Svakom svakoga dosta........to je socijalizam....

Vidla sam romobil ovde kod naseg ducana.

Meni ovo baš tužno :'(

Habi...ja sam mislila da više ništa strašnije ne možeš napisati...ali...znaš bome iznenaditi:-((((