Bože moj gdje ja to živim?

Bio je to 27.10.2010.godine...po ničem posebno značajne osim što ljubav moga života i ja ...nismo bili zajedno.To su bili jako teški dani za mene.Radila sam puno...radila i nakon posla pa sam tako i za taj dan dogovorila čišćenje jedne kuće....kuće moje nekadašnje stare profesorice iz srednje skole.Žena je sve imala ...shvatila sam da joj više treba društvo nego da joj netko uredi dom.Bila je sretna što sam ja na to pristala...voljela me još u školi.
Na poslu sam imala puno odrađenih prekovremenih i kažem direktorici da bi otišla jedan sat prije.Htjela sam se najesti i presvuci i u 16h otići na fuš.I ..dojurim doma...pojedem s nogu ...obučem trenirku...ubacim u ruksak sve potrebno za čistiti pa trkom po stepenicama i dužom stazom do ceste.Točno na ulaz sparkao se sused sa svojim Seat-om i onako...pogledam u lijevo da li je auto mog bivšeg sparkiran ispred zgrade jer ...susjedi smo...i..što se u tome trenutku desilo...ne znam .Da li sam ruksakom negdje zapela na ovom krivo parkiranom autu ili što...no...nešto me zavitlalo i bacilo pod taj auto i u jednom trenutku...ležim na sred ceste u takvom bolu da sam samo mogla vrištati.Tako sam vrištala da tjedan dana nisam progovorila glasom.Neki dečko je išao cestom ...bacio se na koljena pored mene i pokušao saznati gdje me boli.Primila sam se za koljeno...no ..njega nije bilo.Na tom mjestu bila je udubina a noga ...cijela noga počela je rasti kao balon.Bol je prestala.Jedna do tada meni nepoznata žena stala je sa autom ...došao i neki susjed i pokušali me staviti u auto.Gospođa me odpelala na hitnu i tamo bila samnom sve dok me nisu odvezli u bolnicu.Dan danas smo si dobre i toliko je za mene napravila da to nikada necu zaboraviti.
No...dalje je bilo kako je bilo...ali...ono najteže dolazi kada te i operiraju jer....patela je pukla na osam komada...i oba patelarna ligamenta su pukla i na šarafima su.Zaje...la sam i šefa i stanicu.
I ...dođem doma i treba najprije mirovati kako bi se smirila rana od operacije i kako bi krenula na fizikalne terapije. Pao je i snijeg a ja sam na drugom katu...sama.Nikada nisam hodala na štakama i svaki dan gore dole na terapije...a da ne velim da s balkona vidim dom zdravlja ..a meni je trebalo najmanje 30-45 minuta do tamo...užas.
Stigao je i Badnjak.Nikada nisam bila bez bora....jer sam se radi oca komunjare zaklela da ce u mom domu uvijek biti bor.
Nisam htijela nikoga zamarati i rekla sam da ce i na godinu biti Badnjak i biti će još puno borova i tra..la..la....i plačem i tješim se.Sinu sam rekla da necu bor jer će mi samo ovakvoj smetati.Nisam ih htjela da dolazi iz Zagreba i troši vrijeme na mene a njih je puna kuća.
Tugujem ja tako i odjednom ...netko zvoni na vrata.Dogegam se i otvorim...kada ono ....okićeni bor i ne vidim tko ga drži.Izađem van ...moj bivši dragi ...kupio je bor...nakitio ga i donio.Ako me onda nije i srce i pamet ostavila onda neće nikada.
Toliko sam plakala da me sve bolilo.Na jednoj grani bila je obješena srebrna ogrlica koju vrlo rado uvijek nosim.Naravno da smo sljedecih pet godina opet bili zajedno.Vrag jedan...uvijek me je znao baciti na koljena.No...više to ne može.Ortoped mi je strogo zabranio klečanje i ja to jednostavno više ne radim:-))))

Kakva je to bezvezna bajka kaj ne svršava dobrim seksom? :D

Lijepa prica, malo tuzna zbog ozljede i sto ti i tvoja ljubav niste ostali zajedno..bit ce jos jos bajki :)

Una....ma neka bude ili ne bude...ja mogu živjeti od sjećanja još milion godina.Moja sjećanja su predivna.:-))**

Tee Jay...zvani GoldenBrown...skini mi se sa bloga...zar si nepismen?Patiš od amnezije....ili ne razumiješ?Šta god da je ..ne zanima me ali..ne prolaziš!

Arapo :)***

Bem mu klipić..

Kome Wasy???

Klečanju...

A čuj ...ne treba baš u svakoj prilici ...da ne kažem ne prilici poštivati mišljenje pedijatra ;-))))

Pardon...ortopeda ...ti mater ..kak mi je pedijatar pal na pamet...valda zato kaj se neozbiljno ponašam..ha..ha!!

Hi hi..
Valjda kostolomac..