pobjegli smo
ukrali smo tuđa sjećanja i prevrtali ih po glavi ne bi li konačno spoznali prošlost i što smo to postali..možda smo samo htjeli prikriti sumorne snove i odlutati nekom novom ulicom,glumiti neke nove uloge ili pak jednostavno nestati s lica zemlje...
prošetala bi do obližnje ulice ali koče me sjene i uzaludne težnje...koči me strah od demona koji vreba za uglom i očekuje da mu se obratim...ma stani gade,nisi me vrijedan,pljunit ću ti u lice i spržit ti to uvelo srce,možda onda ugledaš svijetlo života i prihvatiš svoju kletu sudbinu..
22.05.2005. u 1:58 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar