hodam kroz zidove

mislio sam napisati nekaj lijepoga i tužnoga, na današnji dan.. ali nisam, ne želim da netko plače..mrzim cendranje i suze, a da napišem nešto veselo i smiješno, može netko umrit od smija..zato sam samo sjeo na jedan od najboljih čovjekovih izuma, Fotelju.. zauzeo sam mislilačku facu, i zagledao se u jednu točku na zidu..to sam već jednom radio, imam iskustva u tom.. gledam ja točku, gleda ona mene..šuti ona, šutim ja..malo mi bilo ne ugodno, taman krenem da se zacrvenim, kad odjednom progovori ona. šta je Habi, šta me milo glediš..jel me ljubiš.. ma ljubim te budalo moja mala, ali sam stidan. oš da te zagrlim..zagrlismo se tako točka i ja, jedan topli zagrljaj, a mogla je temperatura biti oko 99 %, jako blizu vrelišta, a opet daleko od Požarevca..isplakasmo se od sreće, obećasmo si vjećnu ljubaF i nešto kranjskih kobasa, a možda i ljetovanje za dvije osobe, tamo negdje gdje putuju zaljubljeni. tko zna možda bi se još i podrpali, da se nije javila jedna druga točka sa zida..dobro priznajem, i u nju sam se znao zagledat, al neću to priznat ovoj točki.. tko nije vidio ljubomorne točke, taj nije vidio ništa..poželih pobjeći od tog ljubavnog trokuta, ali tad me ponjela muzika i zaplesao sam ples Bantu crnaca..i nikako smirit noge, evo i sad cupkam na mjestu, a u glavi ratnički bubanj., ne bubanj iz veš mašine, to će biti izumljeno tek za dva stoljeća. .jel i za njega treba Calgonit..koje su to priče za naivne..teška voda..hihi.. teške su boje, a ne voda.

Na nju te podsjeća :)

da, i smrt i život me na nju podsjeća. nekako s proljeća.

U prilog tome ide i to da je u mom malom idiličnom prigorskom selu danas plavo i sunčano :)

Sad se bu sigurno ovdje i javila ona jedna žena kaj nema drugog posla pa kupuje (moj) iskričavi dosje i proučava ga :) . Volim iskricu :))

ma tko ne bi volio iskricu.

važno je i ono što nju podsjeća na tebe..
nadam se da je to samo dobro :)

a točke su ženskog roda

jah, sve su točke kuje. bjež od njih.

kak buš pobegel ak te sve podsjeća na njih :)

ako pobjegnem, tamo daleko, jako daleko, tamo nema točki. samo treba pobječi tamo daleko, u tuđinu, daleko u pizdu materinu.

siguran sam da znaš kaj su farmeri na divljem zapadu rekli stočarima u jednom trenutku...
"dosta mi je bježanja više.. borit ću se"

umori se čovjek od svega

:)

:)*