Sreća
Koračala sam nepoznatim stazama u potrazi za srećom....noge su me zaboljele od uzaludne potrage pa sam sjela na stijenu i promatrala uzavrelo more....jako malo vemena mi je trebalo da shvatim da sve što sam tražila čući negdje duboko u meni i željno išćekuje da mu/joj posvetim onu mrvu pažnje....ponio me je let galeba i vinuo u nebesa...prvi put me nje bilo strah života,ljubavi i tako željene sreće koja je u tom trenutku bila na vrhuncu....čak mi ni ti nisi nedostajao-imala sam sve-konačno sam zavoljela sebe
22.05.2005. u 16:59 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara