hodam kroz zidove

nekad sam ovakav...

pahulje bijele, lagano su sjele. sve je bijelo..neka druga djeca trče ulicom i uživaju u bijelini snijega..pogledom ih pratim, moj sin nije među njima..u kući je toplo, a meni oko srca hladno..volio bih da je vani među ovom djecom, volio bih da me gađa grudvama snijega..volio bih da ga vučem saonicama po putu.. možda se razljutim pa na sanjke stavim snjegovića, sinovu kapu i šal.. pa ću da ga vučem po ovoj bjelini i budem sretan, jer vućem svoje dijete i sa njim sam..kada se dovoljno istrčim i promrznem, pitat ću snjegovića na sanjkama da li želi da uđemo u toplu kuću i ugrijemo se..ući ćemo u kuću, znam da će se rastopiti kao i moja mašta o tome da je to moje dijete..eto ipak sam pokušao da budemo zajedno..a snijeg i dalje pada..moj nos je stisnut na prozor, dječji smijeh se razliježe ulicom, samo u meni nešto vrišti nečujno, čudim se da je još uvijek nečujni vrisak, izaći ću van na snijeg i vrištat ću na glas, možda ugledam male tragove stopala u snijegu, možda su to baš njegovi tragovi, koje čuvam u sebi..

a nekad sam ovakav...

vražji snijeg opet pada, ona prokleta dječurlija vani skaču kao divljaci, pizda im materina, kaj nemru doma sjediti kraj peći. i ovaj moj balavac je među njima, tko će mi sad donjeti pive, opet se moram sam dići iz fotelje. još je htio mali blesan da ga ja vućem na saonicama. dobro da mu nisam dao čušku, sve ću ih potjerati da ne galame, treba njih sa nećim zaposliti, uzeti kaiš i dobro ih pofarbati po guzici. djeca trebaju delati, kakva igra..sad ću prebiti i njega kao što sam mu i onu kurvu od mame koja je sad zaključana u kuhinji. poslije ću je izjebati kao prasicu, ima da ubijem boga u njoj. baš je dobro biti pravo muško. hej ti mrcino, jesi skuhala ručak, dođi mi operi noge pozovi malog pogana u kuću.. i daj još gajbu pive donesi.. brzoooo..

a nekad sam samo zamišljen..

Habi, sve je jako puno naboja i jako puno ljudski. Hvala!

Puno nas je ponekad jako zamišljeno!

Tu sam , na blogu pa i pišem. Komentare!

medo pozdrav.

I ne pokušavajte to kod kuće! :)

nismo li svi ponekad ovakvi, a ponekad onakvi?