Mic, mic...

Ne razumijem, kako možeš MIRNO, može li to itko išta tada učiniti MIRNO, ne znajući hoće li se ikada više vratiti u taj prostor.
Za mene je MIR nešto drugo, možda bi neka druga riječ bila primjerenija, kao na primjer, smireno ili, nemam pojma nešto drugo.

Nisam bila tamo, ali se sjećam negdje 1977., bila sam trudna, Zagreb se tresao i sjećam se da sam se bila sakrila ispod pisaćeg stola, i nije bilo mirno.
To mi je bio najveći strah koji sam do tada doživjela.
Poslije je svaki napad panike bio takav, i gori, ali, o tom, potom.

Ja sam uvijek bježao glavom bez obzira...

Ovdje, gdje sada živim, nije trusno područje, ali svake godine imamo sezonu tornada, kada nitko nije siguran.
Sva sreća da nas ne opali baš svaki put.
Svatko živi sa svojim sranjima, ali ovoliko sranja na gomili kao što su proživjeli zagrepčani, nisam ni u snu mogla zamisliti.

Eto slova, to je daleko od MIRNO, haha, a čudimo se nađim životinjicama.

Moja Tena, kad bi čula petardu, stala bi ispred ulaznih vrata da ju pustim van.
Ko fol, da bi ja nju pustila, pobjegla bi tko zna gdje i nikad ju ne bi našla.
To je neki iskonski strah u nama i njima, tu nema MIRNO. Ne može bit.

Ja živim na drugom katu i nisam uopće znala da sa ovakvim zdrobljenim koljenom mogu u tri skoka biti u prizemlju...a bila sam.

Dobro, možda netko i može mirno, ja svakako znam da ja ne mogu.

Ma ne kritiziram ovdje ništa u globalu, kritiziram samo jednu riječ :)

Haha, sad se možemo smijati arapo, vidiš da se može kad se hoće :)

Ma ...oni moraju tako govoriti ...a sigurno ni oni nisu bili mirni.

Sad mi je pored vrata ruksak sa najvažnijim stvarima...debela jakna i tenisice zavezane za ruksak.To jutro sam bosa doletela u prizemlje.Sva sreca da spavam u tankim ćarapicama.

Ne znam, je li ovo predvidio neki od predvidioca, kao npr. ne znam niti kako se zovu, Nostradamus i kolege?

Pitao bi ja njih kako se treba ponašati u susretu sa medvjedom...

bio sam budan, obučen, sjedio sam spreman na posao, pio kavu i pušio.
kad je počelo tresti samo sam pogledavao šta će mi past na glavu. kakvo trčanje..

Da....ono kaj kod mene u knjizi od Nostradamusa piše ...ništa nije fulao...ni za virus ...ni za potres.....

Bila jednom u LA-u, kad je počelo rokati, potres, svi oni zvukovi, ono stenjanje, bućkanje vode u obližnjem bazenu, treskanje kao da prolazi vlak, bate, nisam znala šta, gledam u štokove, gledam stolove, gdje mi je torba, jel imam gaće, ako izađem van, kuće će se srušiti na mene...
...isusek, oni su dobili uputstvo da ostanu u kućama...pa smo i mi ostali u stanu, ali kod njih je to svakodnevna pojava, užas, tad sam si rekla, briši od tamo i čudim se da tamo netko dragovoljno živi :)

Znaš kak je Mujo bio vidovit, vic...kaže Haso Muji, Mujo okreni leđa, Mujo naguzi se, Mujo skini gaće, a kaže Mujo, Haso, vidim ja tiš me j...t...

Juicy...na sve što se često dešava se čovijek navikne.Ja uvijek kažem da ne razumijem kako ljudi iznova grade kuće tamo gdje ih malo malo nešto odnese..no....takav je to život...a i takve su to kuće.Moja zgrada je od cistog armiranog betona i ne možeš bez hiltijevke staviti sliku na zid ali.....to jutro...ti su zidovi samo čudno cvilili.U stvari...najvecu buku su radile stvari koje su padale na pod u kupaonici i kuhinji.

Ha..ha...viš kak je vidovit:-)))

Sad kod kuće, sama, baš si mislim, ne bi bilo loše imati nekoga za društvo, klopicu, razgovor, seksić i sl.

U trenucima straha samoca nije najgora stvar. Tjera te da budes pribran - nemas se pred kim raspasti pa onda cemu? :)))

Suglasna, nijesveuimenu! Đusi, kad je ruknulo spavala sam, skožila iz kreveta i osjetila podrhtavanje, pesu koja juri prestrašeno po stanu? Često sam u životu imala stresne situacije (cijeli rat sama sa 2 djece) ali baš sam mirno izašla s pesom iz stana... Uzela svoje lijekove, novčanik, mobitel, otišla na balkon provjerit kaj se događa... Potom navukla masku, rukavice, uzela ruksak sa baterijom, čarapama... A u 2.izlasku iz stana nakon pola sata ključeve od auta i vodu! Cijelo vrijeme sam smirivala pesu koja je drhtala! Valjda ta briga za nekog daje tu smirenost?

Evo upravo je opet ruknulo... Grdo

Ha... Vrijeme opadnog življenja... Pesa mi je najbolji dokaz da je! A čitam index...da je, upravo prije par minzta... Ja na 3. Katu... Nije baš ugodno?

Strašno.
Znam da ste se opet tresli.
Bila sam sa sestrom online.
Mene je strah ovako daleko, a kamoli da sam tamo i imam neku živinicu kraj sebe.
Jedva čekam da vam to prestane.

Iz prve ruke - već po malo velim svojima-evo, još jedan, pa se pogledamo i ne trčimo van, želudac se skvrči od muke, a noći su ipak, još uvijek, najgore jer me probudi potres i onda čekam jutro
Ali proći će. U ovim naknadno potresima trebamo vidjeti i dobro jer, kažu, rasterećuje se akumulirana energija, trajat će tjednima, mjesecima, a najgore je, statistički, ipak sve iza nas

Ne vjerujem u boga, dakle, držim vam fige, kako se kaže.