Mic, mic...

Na početku je bilo po Fejs grupi, dragi susjedi, krasno, vidimo vas, šetate, mi smo u kući, jel' nekome treba nešto, darujem 10 rola toalet papira, naša susjeda je bolesna, organizirajmo se, svaki dan netko drugi kuha ručak i odnosi, adresa je ta i ta, hajdemo svi staviti neku sliku u prozor, kada naši dragi susjedi šetaju jedan po jedan, nek' se zabave, kome trebaju maske, šijem 40 komada, javite se na taj i taj mejl i tako tra, la, la...

...onda je došlo, šta ovi imaju šetati po parku, samo tulumare i šire viruse, ako ja mogu ostati u kući, neka i oni sjede, treba to pohapsiti, treba odrediti policijski sat sat kada svi moraju biti doma itd.....

Treća faza...očekujem komandose s oružjem koji pucaju ako promoliš glavu iz kuće, ne približavaj se prozoru niti s unutrašnje strane, nema više cile-mile, preživljavaj od ovoga što imaš kod kuće i ne otvaraj vrata da ti netko ne bi pokrao one konzerve meksičkog graha, sjeckanu San Maranzano rajčicu i Del Monte breskve u šećernom sirupu...

Nastavak slijedi, tko preživi, pričat će...

Hej, Đusi, jel imaš kakvo teško naoružanje?

Kad smo mi tu kupovali wc papir, Ameri kupovali oružje. To je zanimljivo, taj nagon za preživljavanjem. Nama su samo bitne guzice. Bez toalet papira nema života. A tamo imaš oružje, imaš hranu, i wc papir.

Kad završi ovo, ja neću moći iščupati korijenje.. dlake će mi se zaplest o nogu stola

Radim dreadove, da se ne moram češljat

đe si Đusi

Haha, tu sam...

Ne znam za naoružanje, znam samo da svaka kuća ima oružja, što se naravno, ne reklamira, ali to je tu normalno...ja nemam naravno, to je european style, ja imam kraj kreveta štap od miščafla, a u torbici pepper spray.

Čitam razgovor kod Slovka.. a joj

I baš sam si razmišljala, ako trebam brzo upotrijebiti svoj super fensy šmensy telefon, dok se sjetim u panici šta stisnuti...bolje je štap od miščafla, brže.

Ne znam jel' se i kod vas stvari razvijaju, primjećujete li faze, ja ovdje da.
A ni ne izlazim van, tj. samo povremeno.

Ja ne osjećam te faze. Kako sam bila od prvog dana u samoizolaciji, za mene su drukčija pravila vrijedila.

Ja sam u neighborhoodu, tu su ljudi više povezani, prizemnice, jedna kuća-jedna obitelj, a i grad je takav cijeli....odjednom sam počela primati emejlove, dragi susjedi, drago nam je da ste safe itd...ja ih sve poznajem, ali tako nešto nisam nikada prije doživjela, i tak, svak svakom, čak sam i ja odgovorila...malo pretjerano, čini mi se.

Lijepo je to :)

Ahaha...ha...
Volio bi vidit ko bi smio uć
kod mene u selo..
Specijalci i ti neki koji plaše..

Reda mora bit..

No dragi blogeri nije ovaj virus
problem..

Nešto se gadno iza ovog valja...
No bumu vidli...

Mi stari specijalci..
Za sad sadimo povrće...

Nešto treba i jesti..

A ako neko počne plašiti
s puškicama narod...

Neće bit dobro...

Za njih..

Ovaj zadnji dio je izmišljen, tj. gledala sam u filmovima.

A eto - kod virusa je od početka bila samo jedna faza... Ali što virus zna o antivakserima, "doktorima" i doktorima, što on zna o ekonomijama, dionicama i tržištima, o ljudima robovima na poček, o Trump - Johnsonovim fazama, (mada ni Evropa skrpana od nacionalnih i kvazinacionalnih krpica nije reagirala na vrijeme i jedinstveno.
Cjepiva nema, virulencija je očajno dugačka, jedinka u dugom razdoblju bez ili u potpunom odsustvu simptoma inficira iz raznoraznih razloga rizične skupine (ne nužno vezano uz godine)... nema tu mjesta nikakvim fazama.
Kina je nakon izvjesnog otpora u hijerarhiji partijskobirokratskog aparata, a u kojem je također izgubljeno dragocjeno vrijeme, reagirala drakonskom karantenom, u nedostatku znanstvenih činjenica o prirodi zaraze jedinom mogućom obranom protiv pandemije.
Blagostanjem i desetljećima zatomljenim iskustvima ovakve vrste uspavana Evropa, te s druge strane vječito bahate i gramzive UK i USA straćile su dragocjeno vrijeme na filozofiranje o ljudskim pravima i ekonomskim gubicima, ali jebiga, virusu je to sve svejedno. On ubija, prvo slabe i nemoćne, a nije mu mrsko ni dobro očuvano tijelo nečijeg djeteta, majke, oca, brata i da ne nabrajam.
Čuvajte se svi, nema nikakvih faza, kada znanost pronađe cjepivo i učinkovte mjere terminalnog lječenja bit će lakše i možda se samo u katalogu postojećih sezonskih virusnih oboljenja upiše i novi član.
Do tada preostaje maksimalni oprez i strpljenje, prvenstveno svojim postupcima čuvati druge kako bi pritom sačuvali i sebe.

Nisi ti shvatio mene.
Ja pišem o svojem svakodnevnom životu ovdje u Americi na šaljiv način.
Malo je drugačije nego kod vas.
To što si napisao to se više manje zna, a što sam ja napisala, to se ne zna.

Da si pročitao, shvatio bi.

hvala na odstupnici ali pročitao sam... a biće da sam malo nepametan. tu i tamo. a možda i bez malo, tu i tamo.

Dobro, onda kakve veze ima moj život ovdje, moji susjedi, šta se ovdje događa oko mene u krugu par milja, šta to ima veze s time što si ti napisao?

...nema zle krvi u mom komentaru. Samo sam malo kratio vrijeme prije nego malo prošetam Dašu i sebe. U tvom pisanju prepoznao sam situaciju koje su se manje više odvijale i odvijaju, kako kod tebe, tako i ovdje i svugdje. Po fazama kojih zapravo nije smjelo/moralo/trebalo biti... ali tako je kako je, nisam mislio ništa loše.

OK

ma... dok sam čitao tvoje bilješke iz svakodnevnice, misli su mi otišle suviše u širinu...
svijet baš ne blista ovih dana... ovaj virusić malo nas je podsjetio kako stoje stvari