Laprdarij

Čitam po portalima savjete kako se ponašati kad se krene raditi od doma. Da, naglo je to došlo, pa čak smo se i dobro snašli.

E, sad, čitam jedan od savjeta: obuci se kao da ideš na posao. Jer ako imaš video call onda nije ugodno da te vide u pidžami. A ne, prirodno je da vidiš frajera u kravati kak doma sedi, baš. Ok, ne baš ni u pidžami, ali imaš nekaj pristojno na sebi, neutralno, čisto i cijelo i dobro. Sumnjam da se očekuje odijelo, sako, bijela speglana košulja i sl. Počešljaš se, ok, pa i šminku nabaci. Ali da se oblačim kao da idem na posao? Pa kakve onda koristi od rada od doma? Ionako kamera obuhvaća samo gornji trap. Meni je veći problem kaj mi kamera uhvati dio sobe pa onda nije zgodno ako svaka stvar nije na svom mjestu. A nikad nije. Osjećam se kao vloger. Pa sam okrenula kameru i radno mjesto tak da je iza mene zid. Da se lijepo ukadriram. Napravila sam si scenu.

Savjeti o radnom mjestu su mi ok. Napraviš si doma radno mjesto, a ne nositi komp za stol dok jedeš, ili gledaš tv, pa usput škicneš - a opet - i to su čari rada od doma. Može mi bit da nosim komp na zahod i dok tiskam i stenjem istovremeno odgovaram naručitelju ili pišem izvještaj. Kaže se izvješće, jel. Zakaj se onda ne kaže namješće? Umjesto namještaj. No, dobro, ja sam si složila to radno mjesto, dva monitora, docking station (kak se to veli na HR), i tipkovnica koja je bitno drukčija nego ona na koju sam navikla. A joj, prvih dana mi je sve išlo krivo. Sad sam se naviknula i kad rijetko dođem na posao onda se tam popikavam po tipkovnici. Jer, normalno bi bilo da je donji lijevi gumb CTRL. E, ne, kod mene je gumb za neki klinac za ne znam što. A ENTER je mali, jedva ga nađem usred gumaba. Srećom da je tehnologija tu gdje je, jer recimo mogu upravljati svojim aparatima remotely i puštam analize, provjeravam, ponovim ako treba, računam..

I savjeti o radnom vremenu. E, tu sam slobodni strijelac. Ujutro se budim kao i inače između 6 i 7, napravim čaj, krknem nešto, buljim u zid, odvedem pesa u šetnju i to je slično mojem non-corona raporedu. Ali onda počne - danas treba nekaj jesti, pa kad ću kuhat, pa otprilike napravim raspored dokad radim, kad ću metnut luk dinstat, krumpir kuhat, veš, suđe... Ma meni je to super. Hodam okolo s onim malim tajmerom na navijanje u obliku sladoleda, i kad zazvoni ja trk u kuhinju na sljedeći korak. I tak fakat napravim puno, i za posao, i za doma, svi sretni. Neki dan smo imali veliki sastanak online, bez videa i ja lijepo izvadila svoje heklanje, traje sastanak i ja si heklam. Pa di ćeš ljepše? Znam raditi do kasna, napravim puno, imam mir, koncentrirana sam... Odem često i popodne s pesom u šetnju, što prije nisam nikako stizala, i to je moj društveni život. I nije loše, upoznajem razne ljude, svašta saznam, bude i veselo. Je li mi fali posao zbog ljudi? Malo da, nekih ljudi. Ali mi imamo takav tempo da se ne piju kave i ne znam što, jedino druženje mi je za ručkom i to mi je svetinja. Sad isto imam tu istu svetinju.

A najveću uštedu vidim u tome kaj ne putujem. Nije mi posao daleko, mogu i pješke, često idem biciklom, ali ovako mi ostaje barem jedan sat dnevno viška koji inače ode na put. Osjeti se to! To je tjedno 5 radnih sati. Češće pumpam gume na autu nego ga točim. Odem djecu nekamo otpelati da mi se auto ne sasuši i zapeče. To je lijepo!

A čini mi se da su i poslodavci iznenađeni rezultatima rada od odma. Jer se inače vjerojatno misli kak ak delaš od doma da se samo zajebavaš. A sad se vidjelo da smo u stanju ozbiljno odrađivati, komunicirati, organizirati se..

Problem...
Više nisam siguran gdje mi
je dom..
A i radim na crno..

Ma, u pravu si, ti savjeti po portalima su, vrlo vjerovatno, dobronamjerni, ali...
Urediš misto u stanu odakle ćeš kontaktirat vanjski svit i to je to.
Sebe središ primjereno svom uvjerenju, kojim nećeš nikog uvridit, niti ćeš sebe pri tom, ponizit i to je to.

A rezultati su zapanjujuće dobri, čujem to, od onih kojima virujen...
Moglo bi to saznanje puno toga prominit...