Laprdarij

Svaki dan barem jedanput prođem pokraj ovog drveta. To je drvo koje sam prije proglasila najljepšim drvetom u šumi! Ima predivnu koru, bilo je tako snažno, mlado, uspravno, zdravo, znala sam se često nasloniti na njega i reći mu - ti ćeš me ozdraviti.

Ne sjećam se točno kada je bilo zadnje padanje drveća ovdje, jači vjetar, ali zimus negdje. Kršilo je jer je drveće već bilo načeto od prijašnjeg nevremena prošle godine u svibnju. I nakon što se nevrijeme smirilo, odem u šumu i vidim moje najljepše drvo kako leži. Joj, baš me rastužilo! A tako zdravo, lijepo, usred šume, je li ga neko drugo drvo povuklo? Jer ima još drveća okolo polomljenog.



Nakon nekog vremena su ga prerezali da se može staza koristiti. Šetam jednom i vidim da je taj izvrnuti panj - mokar. Mislim si, gle klinci išli se popišati po drvetu! Prolazim sljedeći dan, među prvima ujutro, i dalje mokro! Vidim kapljice kako padaju na zemlju, drvo živi! Idem popodne, kapljice i dalje padaju!




Moje drvo izgleda ima još dovoljno korijenja u zemlji da tjera vodu, ali ta vode ne hrani prekrasno deblo već pada na zemlju, i dirnulo me to! Moje drvo plače za ostatkom drveta koje je preko staze, nedostižno..



Svaki dan malo zastanem pokraj tog panja, popričam s njim, pomazim ga, i kažem mu - trebao si ti meni pomoći, a ja sad ne znam kako da pomognem tebi.

:) lijepo bas

Sad bih ja išao logikom odgovorit, al to neće ni približno biti tako pjesnički dočarano kako si ti sebi prevela Zašto

Posadi novo stablo,pa ga lijepo gledaj i ponekad zalijevaj. Riječ drvo nekako djeluje drveno, kao da je samo energent :)