Mic, mic...

Link

Nešto sam tražila u ormaru i gle, pod ruku mi je dosla, narančasta majica s kratkim rukavima s natpisom Margaritaville...i odjednom su mi se vratila sjećanja...
2005. godina, srpanj...
...popodnevno sunce je udaralo pod kutem...Lynn i Charlie su bili dolje na moliću, grlili se i ljubili, a mi ostali, sjedili smo visoko na terasi i prevrtali ocima...Lynn je prekrasna, dobro očuvana pedesetgodišnja blondina sa smedjim očima, vitkim tijelom i sportski razvijenim nogama...Charlie je onako stariji, tipicni amer, bijele kose u kasnim pedesetim, kada priča, prevrće jezikom...

...ali...đizuz, tko je vidio pedesetgodišnjake, tako se strastveno ljubakati na otvorenom..
.
OK, bio je Cinco de Mayo i svi smo bili pomalo podnapiti...
...jezero se ljeskalo, brodovi i čamci su vozikali tamo-amo, razglas je treštao i puštali su Margaritaville od Jimmy Buffetta...mlađe društvo za obližnjim stolom je složno urlalo u taktu muzike...za improviziranim barom su se dijelile margarite...i...majice
...ja sam dobila narančastu majicu...

Još smo se neko vrijeme družile, Lynn i ja, ali onda se prestala pojavljivati...rekli su mi da se razbolila od neke čudne bolesti, da su joj operirali kralježnicu dva puta i prerezali od gore do dole...bila sam joj neki dan u posjeti u staračkom domu...ostala sam šokirana...ostala je samo ljuštura od one prekrasne, aktivne žene...vozi se kroz hodnike doma u invalidskim kolicima... igrali smo Monopoly i Scrabble, medju starcima... ruke joj se tresu od bolesti... samo se pokatkad pojavi onaj stari sjaj u očima, ali nestane i ne znaš, jel' ti se učinilo...Charlie ima drugu girlfriend...

...jebemti život...spremila sam majicu

08.01.2012. u 19:34

P.S.
Umrla je prije jedno 3 godine.
Ubila se.
Nije mi žao što se ubila, jer patila je, žao mi je što je toliko dugo živjela u boli.

sve nas isto ceka..bitno je..zivjeti

Da se ne bi pomislilo da se uspoređujem ovim spisateljima.
Nemoguće.
Tražila sam u starim postovima ime jednog od ovih blogera i nisam našla, ali kao kad kod kuće tražite nešto, nađete nešto sasvim deseto, tako i ja, našla sam ovo.

Imam blogove i komentare od 2010., super zanimljivo...

2005. je bila moja prva nesreća (pogažen, koma). Treba živjeti. Tko može dostojanstveno, ali treba. Što ti drugo preostaje?

Isto tako od analgetika priznajem jedino eutanaziju.

i ja sam za eutanaziju.. sto se mene tice, a u slucaju ..jelte.. da ne spominjem

Tuzno...kad teska bolest dodje, zivot se promjeni i tesko je svima naviknuti se na to i izdrzati.

Jebemu :(
Krhki smo.

U stvari, poslije sam saznala da se dugo borila MRSA-om (Methicillin-resistant Staphylococcus aureus) infekcijom, koju je zaradila u bolnici na prvoj operaciji kralježnice.