hodam kroz zidove

dana 32.10. 1493 g. uhvatila me mrzovolja. uFatila i ne pušta..šetam ja, šeta ona, ja kožicu, ona psa, ma svugdje ide za mnom..sakrijem se ja iza čoška, a mene čošak izda, zato velim da je čošak pizda. kasnije kada sam sreo budalasti četvrtak, ona se zaljepila za njega i napustila me. tek onda vidjeh da mi je malo ža, ća je otišla. počnem joj pisati, pisma nježna, pisma duga, pisma puna bola. srećom sreli smo se na kobasica party, kod debele svinje..bio je to celebriti party..svi su došli. moja sjena, mrzovolja, ogorčenost, simpatija, petak, utorak, magla, pizda materina, zmija bjelouška, Neven Ciganović, Plenki, čarobno jutro, izmet od jednog pijanca, natpis Punk nije mrtav, slina od Madonne, proteza od dede Lazara, mama od kočijaša, brat od poštara, berač kukuruza, pilar Tajči bez cirkulara, Kotlokrpa i ostali u velikom broju, njih nekoliko..tu sam zablistao lažnim sjajem, svi su mi pljeskali, plesao sam sa svima, potrošila mi se drvena noga i to ona kraća.. mrzovolja je pokazivala znakove ljubomore, ja sam stajao nagnut od 86 stupnjeva sa velikim sombrerom i pjevao tugaljive meksičke pjesme. aj, jajj, ja jaj, 86 puta.. kad je svima potekla suza, a nekima i dvije, ja sam se usra nasred dvorane i nečujno izgubio..ostavio sam im stražara da pazi na njih, nitko se nije približio svježem dreku, ne zovu ga badava stražar. i ovo ne pokušavajte kod kuće, stražar smrdi, smrdi, užasno smrdi. jesam li vam već jednom rekao, da su sise zakon, ako nisam, izvinite.

ubuduće izbjegavaj taj dan u tom mjesecu i u toj godini, vidiš da je sranje

bugažuga, volim te davne datume, išao sam na odvikavanje od njih, ali mi nije išlo. možda sam nastran, ti bi to mogla znati, ipak si tičerica.

ma prešaltaj se na 16. stoljeće, a ovo ostavi iza sebe, ali nemoj pobjeć iza čoška, tam bu te opet snašlo, pobegni malo u vis, nadiđi, nadmudri, nadjačaj ;)

okej, ostala bih tam možda jedino zbog Kotlokrpe, ali vrijedi li?

Treba vidjeti što kaže Robert Torre.

buga, kotlokrpa je naočit muškurac, iskoristi ga, ja ne volim muškiće pa ti ga ostavljam, hvala mi možeš reči, ali tek u 2056 godini, te godine sam ponovo rođen i primam, poHvale i pokUDe. vidimo se te godine, a možda godinu poslije, uvijek kasnim svugdje.