danas sam osjetio nepoznat osjećaj, vele ljudi da je to sreća, radost, ne znam, nisam nikad do sada.
već nekoliko dana ne razgovaram sa svojim plišanim medom..mnogo sam težak kad se naljutim. sve je počelo jednog dana, kada sam susjedovog psa obojao u lila boju. plišancu se ta boja nije svidjela i skoro smo se pobili oko neukusa za boje..išli smo i kod čovjeka zaduženog za lila boju, koji mu je rekao da je ta boja zakon, ali nemoš ti njega krstit, on samo prdi svoje..poslije nas policija vodila kod miritelja, ali sam mu tamo nabio škarice u oko i od onda si nismo dobri..sutra nam je godišnjica, ne vjerujem da ćemo se izmirit..sutra je utorak, a utrokom imam napade nekontroliranog bijesa..kad me to uhvati, uzmem slikovnicu Ivica i Marica, čitam je čitam i suosjećam se sa jadnim roditeljima, koji nikako da se riješe to dvoje balavaca i da se u miru mogu pojebat ko ljudi..kao mali sam žalio djecu, sad žalim roditelje..zato sam ja Ivici i Marici, uvik nacrtao brkove, nek vide što mislim o njima. moram poraditi na rukopisu, upisat ću se u večernju školu, svašta nešto moram, samo sam jako lijen..idem sjest na veš mašinu i drkat, kad si već ne mogu priuštiti jebačinu ..potrošio sam sve kune ovaj mjesec, mnogo koštaju ove prijateljice noći, proklete fufete, flundre, drolje, špranje, kurvetine, vratite mi moje noFce..bolje da sam si Žube dal napraviti i da imam lijep osmijeh, kao ona teta na televiziji..i taj kurac će me doći glave.. neka, ipak je to
najjeftinija jebačina, najviše košta jebačina u braku, kod kuće, a izbor je nikakav.
14.06.2020. u 19:07 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar